Snimanje fotografija danas je lakše no ikad prije, zahvaljujući činjenici da su solidne kamerice danas prisutne već i u jeftinim pametnim telefonima. No, na stotinama (ili tisućama) fotografija koje krase profile na društvenim mrežama jednostavno malo koja ima 'ono nešto' i u cjelini su teško pamtljive. One koje imaju taj dašak nečeg neobičnog vrlo lako upadnu u oko mnogima...
Iskusnim fotografima takve stvari znaju češće 'doći' jer su...pa, iskusni. Njihovo oko već nesvjesno traži zanimljivosti po kadru, različite sjene, kontraste, teksture i slično. No, uz pokoji savjet moguće je drastično povećati količinu zanimljivih i jedinstvenih foto uradaka.
Pogled iz druge perspektive je nešto što uistinu vrijedi 'testirati', posebno minijaturnim kamericama prisutnim na mobitelima. Dok je većina ljudi naviknuta na uobičajene perspektive iz vlastite visine, stvari su bitno drugačije kada se promijeni kut. Snimanje s veće visine ili pak potpuno s poda može izroditi brojnim detaljima koji bi inače ostali potpuno nezapaženi na fotografijama. Ovo je ujedno i najjednostavniji korak za dobiti zanimljiv uradak.
Neovisno o tome snima li se manji predmet, osoba ili čak čitava zgrada/znamenitost, uvijek vrijedi eksperimentirati različitim kutovima snimanja. Naravno - to ne znači tek pomicanje gore-dolje, već u obzir treba uzeti i bočne pozicije objekta kojeg se snima, a kod zgrada je uvijek zgodno 'izvući' dijagonale prema jednoj točki.
Kad je riječ o kompoziciji, 'pravilo trećina' je uvijek bitno i savjetovano u brojnim materijalima za početnike. No, postoji i opasnost da će se time početi okidati tehnički ispravne i istovremeno ne pretjerano zanimljive fotografije. Kako bi postale zanimljive ne treba se vratiti na lošu stranu priče te subjekt/objekt uvijek smještati u sredinu, već valja 'izvući' kompoziciju u kakve ekstreme. Kome smeta minimalizam 'praznog prostora' opet može pronaći neki zanimljivi kadar bez potrebe za slijepim praćenjem pravila.
Pri snimanju kakve fotografije grupe ljudi, treba imati na umu da su ravne linije i red ljudi u pravilu prilično dosadni, te se uvođenjem i minimalne količine kaosa (ispružene noge, stajanje u dijagonali, ispred i iza drugih) može napraviti vrlo zanimljiva kompozicija. Slično vrijedi i za dodavanje nečeg neobičnog ili nevezanog u kompoziciju u odnosu na subjekt/objekt snimanja.
Sjene nisu neprijatelj fotografije, već saveznik - posebno za one koji žele nešto apstraktnije ili uočljivo. Dok se kod studijskih portreta obično nastoji izbjeći i najmanja sjenka na licu, moguće je napraviti vrlo zgodne fotografije gdje je osvijetljen tek dio lica subjekta. Kod objekata mašta može ići i dalje jer je za 'igranje' sjenom potrebna tek LED rasvjeta u drugom mobitelu i neki zanimljiv predmet.
Dok je zgodno koristiti šarenilo na fotografijama za uočljivost nekih stvari i slijedi savjet da za nešto zanimljivo valja izbjegavati slične nijanse, to opet nije neko pisano pravilo. Zapravo, kod nekih fotografija je upravo korištenje sličnih tonova to što dočarava atmosferu i čini se zanimljivim.
Bilo kako bilo, većina savjeta se svodi na nešto prilično jednostavno - treba eksperimentirati. Pravila su tu za izvrsne tehničke fotografije, no upravo njihovim 'kršenjem' može se steći vrlo vrijedno iskustvo i dobiti jedinstven rad. Sretno!
