Jeste li ikad u internetski pretraživač upisali svoje ime i prezime ili e-mail adresu i ostali iznenađeni brojem rezulatata koji su se odnosili izravno na vas?
Otkako su računala uvedena u svakodnevnu uporabu, većina ljudi ne razmišlja koliko su ona zapravo povezana. Informatizacija javne uprave znači da će se svi naši podaci naći u nekoj virtualnoj bazi podataka, a ukoliko je ta baza spojena na internet, podaci bi se mogli naći i na 'mreži svih mreža'.
Koliko god takvo povezivanje može olakšati život prosječnom građaninu, postavlja se pitanje zaštite osobnih podataka i njihovog čuvanja.
Slučaj Edwarda Snowdena i njegovo otkriće da američka NSA špijunira cijeli svijet dodatno je potaknuo ljude da se zapitaju tko i što točno zna o njima.
I dok nas društvene mreže uvjeravaju da su podaci kod njih sigurni, hakeri upadima u sustave i krađom tih podataka pokazuju koliko su, zapravo, građani prepušteni sami sebi.
Istina je da prosječan korisnik interneta baš i nema pristup državnim bazama podataka ili tuđim profilima na društvenim mrežama ako oni nisu javni. No to ne znači da se o nama ne piše i ako 'čuvamo svoju intimu'.
Na internetu postoji čitav niz web stranica koje mogu sadržavati podatke o nama, a do kojih bilo tko (od potencijalnih poslodavaca pa do 'neprijatelja') može doći bez većih poteškoća. Problem je u tome što informacije na takvim stranicama često nisu pretjerano točne.
Pa kako onda vidjeti što se o nama piše po internetu?
Najjednostavniji način je jednostavno otvoriti neki od pretraživača i upisati svoje ime i prezime, e-mail adresu i druge podatke koji vas mogu identificirati.
Pretraživači će vjerojatno pronaći milijune različitih zapisa koji ne moraju nužno imati veze s vama. Možda netko ima isto ime i prezime ili živi u istoj ulici, ali u drugome gradu.
Osim pretraživača poput Googlea ili Binga, svoju sreću možete okušati i na stranicama koje su specijalizirane za prikupljanje podataka.
Rezultati koje tamo dobijete mogu biti zastrašujući. Naime, takve web stranice podatke prikupljaju i s web stranica koje nisu indeksirane u pretraživačima i do kojih je teško doći, ako ne znate gdje treba tražiti.
Zastrašuje što one prikupljaju podatke i stvaraju svojevrsne profile koje potom čine dostupnima drugim korisnicima.
Kako navodi HowStuffWorks, neke od preciznijih i veoma jednostavnih za korištenje su stranice Spokeo i Pipl. Spokeo omogućava pretraživanje po imenu i prezimenu, e-mailu, telefonskom broju, korisničkom imenu ili kućnoj adresi. Kad pronađete osobu koju tražite, možete dobiti i gomilu privatnih informacija, ali i brojne zapise s različitih društvenih stranica, blogova, podatke o mjestima na kojima osoba ima otvorene korisničke profile. Pretraživanje baze podataka je besplatno, ali pristup informacijama se naplaćuje.
Pipl funkcionira na vrlo sličan način, a slovi kao jedna od preciznijih stranica za prikupljanje podataka. Osim što ćete dobiti podatke o osobi koju tražite za nula kuna, ubacit će i niz linkova na profile na društvenim mrežama tražene osobe, kao i fotografije dotične.
Problem s ovakvim stranicama je što, bez našeg znanja, prikupljaju podatke o nama i stvaraju vlastite baze koje su često iscrpnije od vladinih.
S obzirom na to da istraživanja pokazuju kako sve više poslodavaca svoje potencijalne zaposlenike provjerava i na internetu, ovakve baze podataka mogu vam i naštetiti, a da toga niste ni svjesni.
Naime, nije rijetkost da povežu krive informacije s krivim osobama zbog istog imena ili datuma rođenja, a to netko tko samo letimično pregledava podatke neće primijetiti.
Možemo li izbrisati podatke o sebi?
Većina stranica koje prikupljaju podatke o osobama ima opciju brisanja podataka ukoliko to od njih izravno zatražite. To ne garantira da se vaši podaci neće naći na nekoj drugoj stranici, ali barem ćete spriječiti da nastave prikupljati podatke na toj stranici.
Ukoliko vam se čini da je davanje pojedinačnog zahtjeva svakoj stranici prenaporno, na internetu postoje i stranice koje nude da to učine umjesto vas.
Stranice poput MyID.com i Reputation.com će za nekoliko dolara pretražiti internet i izbrisati podatke o vama do kojih mogu doći. Ako ne mogu izbrisati automatski, javit će vam kako da ručno izbrišete podatke s tih stranica.
Kako kontrolirati što se piše o vama?
Teško je zabraniti nekome da objavi nešto o vama jer ne možete cijeli dan bdjeti nad internetom. No postoje servisi koji vam u tome mogu pomoći.
Google ima servis koji se zove 'Me on the Web', a koji vam omogućava da upišete ključne riječi poput imena i prezimena ili drugih privatnih podataka i stvorite Google Alert, alarm koji će vas e-mailom upozoriti kada se neka od tih riječi pojavi u pretrazi.
Također, kako biste otežali automatsko prikupljanje podataka o vama, postrožite sigurnosne postavke na društvenim mrežama. Provjerite blogove i forume i uklonite sve osobne podatke koji bi mogli biti iskorišteni protiv vas.
'Sizifov posao'
Koliko god se trudili zaštititi svoje podatke, uvijek će se naći neki izvor koji nećete moći otkriti na vrijeme i koji će omogućiti stranicama za prikupljanje podataka da dodaju još neki podatak u svoje baze.
No ako osvijestite činjenicu da morate čuvati svoje podatke i pojačate sigurnost na društvenim i ostalim mrežama na kojima aktivno sudjelujete, otežat ćete pristup podacima, a time i povećati vlastitu sigurnost.
Što se tiče Hrvatske, Agencija za zaštitu osobnih podataka nadzire prikupljanje, obradu i korištenje osobnih podataka u Hrvatskoj. Ukoliko smatrate da vam je potrebna zaštita osobnih podataka, možete se javiti Agenciji i od nje zatražiti pomoć.
