Stabilno klizište. Ne zvuči baš logično, ali na Zemlji postoje mjesta gdje se zemlja polako i bezopasno, godinama pa i desetljećima spušta nizbrdo. Ali takvo stanje ne mora nužno trajati vječno.

Znanstvenici su tako dokumentirali prijelaz stabilnog, usporenog klizišta u katastrofalan kolaps, pokazujući kako suša i ekstremne kiše utječu na klizanje tla. Uporavo o tome govori i nedavno objavljena studija istraživača iz NASA-inog Laboratorija za mlazni pogon JPL, sveučilišta Maryland, državnog sveučilišta u Portlandu i kalifornijskog sveučilišta Berkeley.

Ništa nije upućivalo na katastrofu

Klizište Mud Creek u blizini Big Sura u Kaliforniji strovalilo je 20. svibnja 2017. pet milijuna kubičnih metara stijena, kamenja i blata na kalifornijsku magistralu. Raščišćavanje terena trajalo je više od godinu dana, a šeta je iznosila 54 milijuna dolara. Prije ovog događaja u Mud Creeku nisu bila zabilježena neuobičajena gibanja tla, osim nekoliko klizišta zbog kojih je u tjednima prije katastrofe nekoliko puta autocesta zatvarana zbog opreza.

Koristeći podatke koje je osam godina prikupljao UAVSAR radar, istraživački tim pod vodstvom JPL-a opisao je Mud Creek kao stabilno klizište. Znanstvenici su obradili podatke interferometrijskim radarom sa sintetičkim otvorom antene (InSAR) i izračunali da je Mud Creek klizio prosječnom brzinom 17 cm godišnje.

Brzina pomicanja povećavala bi se sa zimskim kišama i zatim ponovno usporavala do sljedeće zime. No nakon kiše u 2017. godini, klizanje se usporilo u veljači, da bi ponovno počelo ubrzavati u ožujku i nastavilo se sve do kolapsa u svibnju.

Kišama je prethodila petogodišnja suša

Međutim, podaci iz zrakoplova i satelita mogu mjeriti samo promjene na površini tla. 'Iz toga smo pokušali zaključiti što se to s klizištem događalo na desetine metara ispod površine pod zemljom', rekao je glavni autor studije Alexander Handwerger iz JPL-a.

Do kolapsa je došlo nakon višednevnih obilnih kiša tijekom jedne od najkišnijih godina na ovom području. Tim kišama prethodila je petogodišnja suša praćena visokim temperaturama. Pomoću računalnog modela istraživači su proučavali što bi se dogodilo kada bi intenzivne kiše natopile tlo. Primijetili su da voda istiskuje zrak između sićušnih čestica tla i tako povećava pritisak na čestice. Ova promjena tlaka mogla je destabilizirati podzemlje i pokrenuti kolaps.

U Kaliforniji pobrojali više od stabilnih 650 klizišta

U Kaliforniji postoji više od 650 poznatih stabilnih klizišta. Znanstvenike je zanimalo može li se predvidjeti promjena pa su Mud Creek usporedili s dva stabilna klizišta sličnih vrsta tla.

Paul's Slide, klizište udaljeno 21 km sjeverno od Mud Creeka, imalo je iste vremenske uvjete, ali tamo se nije dogodila katastrofa. Još jedno usporeno klizište u sjevernoj Kaliforniji primilo je tri metra više padalina nego Mud Creek, također bez katastrofalnih posljedica.

A znanstvenici su se nadali da će usporedbom sličnih klizišta otkriti uzorak prema kojem bi mogli predvidjeti buduće katastrofe.

U potrazi za neobičnim promjenama brzina

Pokazalo se kako su sva tri stabilna klizišta malo ubrzala početkom zimske kišne sezone, da bi se potom opet usporila i stabilizirala. Riječ je o njihovom uobičajenom obrascu. No Mud Creek se ponovno ubrzao nakon kišnih razdoblja, sve do konačnog kolapsa. Druga klizišta nisu.

'Mislimo da bi pažnju trebalo posvetiti drugom ubrzanju no zasad imamo samo jedan slučaj', rekao je Handwerger. 'Pratit ćemo cijelo područje autoceste uz pacifičku obalu i tragati za neobičnim promjenama brzina. Nađemo li dovoljno primjera, shvatit ćemo i mehanizme koji kontroliraju takvo ponašanje.'