Island – Geir Haarde
Bankovna kriza na Islandu bila je uvertira u kolaps svjetskog financijskog sustava, a ušla je i u biografiju Geira Haardea, islandskog koalicijskog premijera koji je ponudio ostavku 2009. godine, nakon uličnih prosvjeda. Haardea je naslijedila Johanna Sigurdardottir, prva premijerka u povijesti te zemlje, baš kao i prva otvoreno homoseksualna. Nakon nekoliko olovnih godina – BDP se smanjio za 9,6 posto u 2009. – Island se vraća iz pepela i najavljuje rast od 2,5 posto. Nagodinu ih čeka žestoka debata oko ulaska u Europsku uniju.

Latvija - Ivars Godmanis
Posljednji kvartal 2008. bio je presudan za latvijskog premijera Ivarsa Godmanisa koji je odradio tek nešto više od godinu dana mandata. Državu je pogodila pedeset postotna nezaposlenost, proračun se stisnuo za 10,5 posto, ljudi su izašli na ulice. Godmanis je podnio ostavku, a predsjednik je imenovao bivšeg ministra financija Vladisa Dombrovsisa kao njegovog nasljednika. Financijska kriza je smanjila prosječna primanja u Latviji za 19 posto, a vlada je počela s programom ušteda i dizanjem poreza u vrijednosti od 15 posto BDP-a. Za ovu je godinu najavljen gospodarski rast unatoč visokoj nezaposlenosti, no pitanje je hoće li Latvija u dogledno vrijeme biti spremna za euro.

Ferenc Gyurcsany – Mađarska
Jedini mađarski premijer kojem je uspjelo ponovno dobiti izbore u 2006, Ferenc Gyurcsany, pao je kao žrtva vlastite izjave. Nakon što je snimka u kojoj priznaje da je lagao o državnim financijama ne bi li dobio izbore završila u medijima, Gyurcsany podnosi ostavku s obrazloženjem da ne želi biti prepreka na putu ekonomskog oporavka. Mađarska je danas na najnižoj točki svoje putanje u EU-u, s rastućom nezaposlenošću, padom poslovnog povjerenja i propalim pregovorima o pomoći MMF-a. Plus, sadašnji premijer Viktor Orban srozao je demokratske standarde na neslućenu razinu gušenjem novinarskih sloboda i kontroverznim amandmanima na ustav u kojima komunističku eru zemlje proglašava ilegalnom i kriminalnom.

Viktor Juščenko - Ukrajina
Godine 2005. Juščenko je doletio na predsjednički stolac na krilima narančaste revolucije. Najpopularniji političar u zemlji izgubio je sve svoje adute u naredne četiri godine. Loša ekonomija i disfunkcionalnost na političkom vrhu učinile si ukrajinsku vladu najomraženijom vladom na svijetu, s tek četiri posto podrške u javnosti. Pomeli su ga izbori u 2010. godine. Ukrajinska perspektiva je i dalje siva. Nezaposlenost je na 8,5 posto, a poseban je problem rastući broj beskućnika. Sadašnji premijer Vikrot Janukovič, Juščenkov rival iz narančaste revolucije, nastavlja napade na slobodu medija, civilno društvo, a u zatvor je potrpao bivšu premijerku Juliju Timošenko u politički montiranom procesu.

Brian Cowen – Irska
Premijera Briana Cowena također je smijenila bankovna kriza, a njegova stranka Fianna Fail, koja je vladala Irskom 60 od posljednjih 80 godina, doživjela najgori kolaps u povijesti na izborima u ožujku prošle godine. Irska se nekako podigla s koljena, no nezaposlenost je i dalje na 14,2 posto, što je u realnost još i više s obzirom na to da je masa mladih Iraca potražila posao u inozemstvu. Irsku ove godine čeka rast od 1,3 posto, manji od očekivanog.

Gordon Brown – Velika Britanija

Kreditna kriza u Velikoj Britaniji zajedno s činjenicom duga koji je iznosio 12 posto BDP-a (baš kao što ga je imala Grčka) pomeli su Gordona Browna na izborima 2010. Laburisti su izgubili 91 mjesto u parlamentu. Do danas ekonomija Velike Britanije ne stoji pretjerano bolje, a situaciju donekle olakšava odluka Engleske banke da tiska novi novac.

Jose Socrates – Portugal
Uvođenje mjera štednje koštalo je premijerske stolice socijalista Socratesa koji se pozdravio s funkcijom u ožujku 2011, nakon što je pet opozicionih stranaka odbacilo njegovu politiku kresanja troškova i povećavanja poreza. Portugal se svejedno morao povinovati uvjetima za dobivanje financijske pomoći od Unije i MMF-a. Gospodarstvo im se smanjilo za tri posto prošle godine, nezaposlenost je 13,6 posto, no dug je zasad moguće servisirati.

George Papandreou – Grčka
Papandreou bi vjerojatno i dalje premijerovao unatoč katastrofalnom stanju u Grčkoj, da mu nije pala na pamet ideja da održi referendum o daljnjoj financijskoj pomoći. Kreditori su pobješnjeli, grčki je premijer pozvan na hitni sastanak s Merkel i Sarkozyjem, nakon čega je jedini logični potez bila ostavka.

Silvio Berlusconi – Italija
Ni seksualni skandali ni igranje skrivača s pravosuđem ne bi Berlusconija skinuli s vlasti da Italija nije izgubila povjerenje na tržištu kapitala i da Berlusconijev paket mjera nije pao na parlamentarnom glasovanju. Talijanske je uzde preuzeo Mario Monti, tehnički premijer koji je svojom ekonomskom ekspertizom donekle vratio nadu investitorima.

Jose Luis Rodriguez Zapatero – Španjolska
Premda se nauživao vlasti postavši premijerom u 2004, Zapatero je ipak raspisao prijevremene izbore zbog rastućeg negodovanja u javnosti koju je pogodila najgora recesija unazad 60 godina. Konzervativac Mariaono Rajoy obećao je hitne ekonomske reforme, no stvari se s mrtve točke miču polako. Španjolskom hara rekordna nezaposlenost mladih.

Emil Boc – Rumunjska
Rumunjska je prošle godina gospodarski rasla, no to nije pomoglo premijeru Bocu koji je sišao s vlasti zbog masovnih uličnih prosvjeda. Ključno je bilo 25-postotno smanjenje plaća u javnom sektoru i novi porezi, što je tražio MMF ne bi li se Rumunjska kvalificirala za novi kredit. Očekivanja su da će ekonomija rasti 1,5 do dva posto, što je daleko od predkriznih brojki.

Iveta Radicova – Slovačka
Mala se Slovačka odlučila igrati Golijata kada je u listopadu 2010. premijerka Radicova ponudila ostavku u slučaju da bude stavljen veto na briselsku odluku da se poveća kapacitet Fonda za stabilizaciju iz kojega su se kreditirale Grčka, Irska i Portugal. Odluka nije prošla u saboru, Radicova daje ostavku, no na pritisak Unije, slovački parlament u drugom glasovanju daje zeleno svjetlo. Novi su izbori najavljeni za ožujak, no Radicova se ne natječe.