Franc Kos, jedan od zapovjednika u 10. diverzantskom odredu glavnog stožera vojske bosanskih Srba, osuđen je na 40 godina zatvora, dok su pripadnici te postrojbe Stanko Kojić, Zoran Goronja i Vlastimir Golijan osuđeni na 43, 40 i 19 godina zatvora

'Sudsko vijeće ocijenilo je kako je tijekom raspravnog postupka izvan svake razumne sumnje dokazano da su optuženi sudjelovali u zločinima protiv čovječnosti počinjenim nakon pada zaštićene zone Srebrenice', kazala je u obrazloženju presude sutkinja Mira Smajlović.

Iako je optužnica teretila optužene i za genocid, sudsko je vijeće ocijenilo kako u dokaznom postupku ta kvalifikacija nije dokazana jer nije potvrđeno da su oni znali za genocidnu namjeru političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba kao i za druga masovna ubojstva.

Sutkinja Smajlović ipak je istaknula kako je težina zločina koje su počinili četvorica osuđenih 'zastrašujuća'.

Oni su proglašeni izravno odgovornim za masovnu likvidaciju najmanje 800 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice. Utvrđeno je kako je među pogubljenima bilo osoba mlađih od 16 i starijih od 80 godina. Ti su zatočenici 16. srpnja dovedeni na farmu Branjevo kod mjesta Pilica u okolici Srebrenice.

'Optuženi su zarobljenike od kojih su neki imali povez preko očiju i vezane ruke izvodili iz autobusa i potom ih strijeljali pucajući im u leđa. Optuženi Kos i Kojić potom su 'ovjeravali' strijeljane pucajući im iz pištolja u glavu kako bi bili sigurni da nitko nije preživio', opisala je sutkinja počinjene zločine.

Dvojica dovedenih radi pogubljenja ipak su uspjeli preživjeti i na suđenju su svjedočili protiv egzekutora.

Brutalnost i okrutnost počinjenog zločina, po riječima sutkinje, vidljiva je i iz činjenica da su sva četvorica tijekom strijeljanja uzimali stanke kako bi ručali i pili pivo među leševima. 'To jasno govori o odnosu optuženih prema onome što su činili', kazala je sutkinja u obrazloženju presude.

Optuženi su se tijekom suđenja branili kako su morali provesti zapovijed Milorada Pelemiša, zapovjednika svoje postrojbe, jer bi u protivnom i sami bili ubijeni.

Tijekom suđenja utvrđeno je, međutim, kako su optuženi nakon pogubljenja na Branjevu odbili otići sudjelovati u likvidaciji još 500 zarobljenika u mjestu Pilice.

'Nakon toga im se ništa nije dogodilo', kazala je sutkinja a kao otegotnu okolnost navela je iskaz optuženika po kojemu nisu željeli sudjelovati u dodatnim likvidacijama jer su bili 'umorni'.

Maksimalna zapriječena kazna za zločin protiv čovječnosti prema zakonu BiH je 45 godina zatvora, a nešto manje zatvorske kazne izrečene su samo stoga jer su optuženi izrazili kajanje zbog počinjenih zločina. 'Za počinjenje ovakvog zločina niti jedan pravni sustav ne predviđa adekvatnu zatvorsku kaznu', kazala je sutkinja Smajlović.

Vlastimir Golčijanin, koji je dobio najmanju kaznu, osuđen je na devetnaest godina zatvora jer je u vrijeme kada je sudjelovao o zločinima tek postao punoljetan i u njegovu slučaju maksimalna bi kazna mogla biti tek godinu duža.

Svoj četvorici nepravomoćno osuđenih produžen je i pritvor u kojemu se nalaze od 2010. godine.

Kojić, Golijanin i Goronja uhićeni su u BiH, dok je Kosa uhitila policija u Hrvatskoj na graničnom prijelazu sa Srbijom.