S bivšom premijerkom razgovarali smo neposredno prije nego što je u utorak promovirala knjigu 'Dan nakon jučer'. Knjigu čine probrani komentari i kolumne koje je od 2015. objavljivala na svom blogu i u slovenskom Dnevniku. Knjigu je, kaže, izdala zato što čitatelje želi podsjetiti na neke važne političke činjenice i zato što misli 'da je hrvatska javnost u političkom smislu osobito zaboravna'.

Kako će završiti aktualna politička kriza – novim izborima ili sastavljanjem nove parlamentarne većine?

Plenković reče da će tek nakon drugog kruga lokalnih izbora predložiti nove ministre. Dakle, da će tek tada pokazati  većinu u Saboru unatoč tome što ustavni stručnjaci tvrde da golemi interregnum između smjene ministara i predlaganja novih nije demokratska praksa. Jer državni tajnici nisu ministri. Čeka se, dakle, da se neki od ovih što nas uvjeravaju da neće sudjelovati u preslagivanju, 'rekonfiguriraju'.

Pritom mislite na HSS i/ili HNS?

Čini se da HSS neće sudjelovati u preslagivanju većine, tu se Krešo Beljak čini dosljedan. Mislim da on ne bi tako lako danas govorio jedno a sutra deseto. Jasno je rekao 'ne' HDZ-u. Ali zato je moguće da, bez obzira na to što javno govorio Ivan Vrdoljak, u HNS-u postoji rezervni plan.

Mislite, dakle, da je Vrdoljak u tom smislu najslabija karika?

Nije najslabija, nego rezervna i moguća. On u konačnici može i najviše izgubiti - ovako ili onako.

Kako onda procjenjujete šanse za preslagivanja u odnosu na nove izbore?

Kada bi se nakon drugog kruga lokalnih izbora ta većina i rekonfigurirala novim obećanjima pojedincima, teško da bi tako skrpljena, krhka potpora u Saboru izdržala izazov donošenja državnog proračuna za 2018. godinu. Izbori su realni ove ili početkom iduće godine.

U tom smislu vrlo je važno kako će se postaviti osam zastupnika nacionalnih manjina, a posebno Milorad Pupovac. Što mislite da će na koncu Pupovac napraviti? I vi ste imali sličnih iskustva s Pupovcem kada je većina vaše Vlade jedno vrijeme ovisila o SDSS-u i ostalim zastupnicima nacionalnih manjina…  

Da, to je bilo u vrijeme nakon što su Darinko Kosor i Silvano Hrelja izašli iz koalicije 2010. godine, ali je uz Vladu ostao Josip Friščić. Točno je da je i tada parlamentarna većina poduprta zastupnicima manjina, no HDZ je u to vrijeme imao čvrstog partnera u HSS-u i to je činilo tu koaliciju stabilnom. Gospodin Pupovac je danas puno manje glasan i zahtjevan nego je bio u to vrijeme.

Jesu li oni tada što uvjetovali, jer mogli su neke stvari riješiti za vazda. Je li, primjerice, Pupovac uvjetovao svoju podršku time da Vlada donese zakon koji će precizno propisati kazne za isticanje i/ili veličanje NDH, javno pozdravljanje pokličem 'za dom spremni' i slično?

Vlada koju sam vodila preuzela je obveze koje su već ranije bile potpisane sa SDSS-om, još u vrijeme kada je bivši premijer sastavljao vladu. To je bio čvrsti koalicijski programski sporazum, za razliku od aktualne vlade u kojoj takvog sporazuma nije bilo i nema ga. U sporazumu su bile pobrojane obaveze i projekti poput obnove partizanskih spomenika ili izgradnje stanova i kuća za povratak izbjeglica, primjerice.

'Kada sam ja bila premijerka, u Jasenovcu nije bilo provokacija'

Koliko je od toga vaša vlada izvršila i ispoštovala?

Svakako dio koji se tiče izgradnje kuća i stanova za povratak izbjeglica, što su bili i uvjeti iz poglavlja 23 u pregovorima za  EU. Drugih specijalnih uvjeta nije bilo. U to vrijeme, jasno, u Jasenovcu nije osvanula ploča s provokacijom 'za dom spremni'. Da se to tada dogodilo, Milorad Pupovac bi sigurno ostanak u koaliciji uvjetovao skidanjem ploče.

Kako onda tumačite činjenicu da Pupovac danas nije tako rezolutan te to što mi i dalje ne znamo koji su njegovi uvjeti za nastavak podrške Plenkovićevoj vladi?

Mislim da je to dio šireg projekta koji je vezan uz ulazak Vučićeve stranke u Europsku pučku stranku i napredovanje Srbije prema ulasku u EU.

To je cijena koju sada mora platiti i Pupovac?

Ne kažem ja da je to cijena koju on ili bilo tko mora platiti. Činjenica je da su njemu navedeni projekti osobito važni, kao što je činjenica i da se gospodin Pupovac iznimno često sastaje s Aleksandrom Vučićem, a Vučiću je bilo važno da njegova stranka uđe u EPP, kao i da se otvore pregovori o ulasku Srbije u EU. I tu je sigurno uloga gospodina Pupovca bila i jest iznimno velika. U Vučićevoj kampanji na skupovima njegove stranke pojavljivao se i Šljivančanin, osuđeni ratni zločinac iz Vukovara, i nitko na tu činjenicu nije burno reagirao. Kod ulaska Vučićeve stranke u EPP nije bilo ultimativnih zahtjeva da se na stol stave i ogole sve činjenice koje opterećuju odnose RH i Srbije budući da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku.

Dakle, Pupovca mediji ne trebaju 'ubijati' zbog njegova nekonzistentnog manevriranja oko podrške Plenkoviću?

Naravno da treba propitivati zašto se Pupovac na poruke Milijana Brkića (zamjenika predsjednika HDZ-a, nap. a.) sad iznenada 'brani šutnjom' unatoč činjenici da nije želio s Vladom komemorirati jasenovačke žrtve zbog već spomenute ploče. Kao što je bilo neobično da je najave o široj rekonstrukciji Vlade objavio na RTS-u. Pupovac daje bespogovornu potporu Andreju Plenkoviću od samoga početka i bila mu je prirodna dosadašnja vladajuća koalicija koju su činili i on i Zlatko Hasanbegović i Bruna Esih i npr. Glavaševa stranka.

A čega se boji? Da nakon Plenkovićevog HDZ-a može doći gori HDZ?

On ne bi se trebao brinuti o tome kakva je konstelacija snaga u tuđim strankama, kao što se nitko ne bi trebao brinuti o konfiguraciji SDSS-a.

'Da sam na Plenkovićevu mjestu, nikad ne bih donijela lex Agrokor'

Tko je, po vama, najviše kriv za kolaps koalicijske Vlade HDZ-a i Mosta?

Svaka koalicijska vlada je organizam u koji, pogotovo onaj tko je stariji partner, treba danonoćno ulagati puno truda. Vođenje koalicijske vlade je težak i zahtjevan posao, to je posao u kojem najodgovorniji - a to je predsjednik Vlade - mora ulagati strpljenje, a sve važne odluke raspraviti i razmotriti unutar koalicije, među partnerima. Zabluda je da jači partner može s figom u džepu 'odrađivati' neke poslove patronizirajući manjeg partnera.

Da ste sada predsjednica vlade, biste li donijeli lex Agrokor?

Taj zakon je, po mišljenju mnogih ustavnopravnih stručnjaka, u suprotnosti s ustavnim odredbama koje jasno određuju da država mora svim poduzetnicima osigurati jednak pravni položaj na tržištu. Tražila bih druga rješenja.

Dakle, ne biste donijeli specijalni zakon bez obzira na to što se radi o najvećoj hrvatskoj kompaniji?

Naravno da je vlada morala reagirati, ali okupljanjem ustavno-pravnih i ostalih stručnjaka koji se bave tom specifičnom problematikom poput profesorice Garašić s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Percepcija jednog dijela javnosti je da se zakon donosio zbog jednoga čovjeka, a u politici je percepcija iznimno važan faktor. Naravno da država nije smjela dopustiti da se Agrokor nekontrolirano počne slamati, naravno da je trebalo tražiti rješenja, ali mislim da lex Agrokor nije rješenje usklađeno s Ustavom RH i na to će se, bojim se, tek u budućnosti mnogi pozivati.

Jeste li vi u vrijeme kada ste bili predsjednica Vlade znali za probleme u Agrokoru, da je već tada počeo rasti dug te kompanije prema dobavljačima?

Ne, nikada mi nitko nije ukazivao na probleme, a pogotovo ne na probleme ovakvih razmjera.

'Dok sam bila premijerka, nisam znala za probleme u Agrokoru'

Prema zasad dostupnim podacima, dug Agrokora prema dobavljačima 2011. godine počeo je značajno rasti, premašio je već tada devet milijardi kuna…

Ne, ministrica financija tada je bila Martina Dalić i sigurna sam da bi mi dala signal da je situacija loša. Kao i s drugim gospodarstvenicima, kao premijerka sam razgovarala i s gospodinom Ivicom Todorićem, jer sam smatrala da predsjednik vlade mora otvoreno razgovarati s velikim i malim gospodarstvenicima, s onima koji zapošljavaju.

O čemu ste konkretno tada pričali s Todorićem?

O Agrokoru nisam, nego općenito o gospodarskoj situaciji u Hrvatskoj budući da je tada gospodarska slika bila izrazito loša, a BDP je pao oko devet i više posto…

Je li Ivica Todorić tada od vas išta tražio, možda neku pomoć države?

Ne. Todorić je ušao i u Vupik i bila sam zadovoljna jer se otvorila perspektiva za taj dio Hrvatske. Dakle, iz svih tih razgovora mogla sam zaključiti jedino da Agrokor solidno posluje, a sigurna sam da bi ministrica financija upozorila da su postojale velike Agrokorove dubioze prema državi.

Pred nama su lokalni izbori. Što mislite kakvi će biti rezultati generalno i kakve će reperkusije ti rezultati imati na nacionalnu politiku?

Jako je teško procijeniti rezultate, ali će oni imati odraza na nacionalnu politiku.

Jesu li ovo najneizvjesniji lokalni izbori do sada?

Jesu. U svim županijama i gradovima, posebice u velikim gradovima ima puno više respektabilnih kandidata. Pogledajmo samo Zagreb. Ovako dobra situacija u smislu ponude kandidata i kandidatkinja nije bila nikada. No, ipak moram kazati da lokalni izbori nisu pravi politički test o tome kako neka stranka zaista stoji na državnoj razini. Tako da rezultate lokalnih izbora ne bih uzimala kao konačni test kojim se dokazuje kakav je odnos snaga na političkoj sceni u Hrvatskoj.

Za koga ćete glasati?

Na birališta svatko dolazi sam sa sobom i glasa po savjesti ne slikajući listić.

Pa dobro, ali vi ste bogatog političkog iskustva, možda biste mogli dati savjet svojim sugrađankama i sugrađanima?

Ne, neću davati savjete.

'Za HDZ presudno tko će dobiti više glasova: Prgomet ili Esih'

Ima li gradonačelnik Milan Bandić na ovim izborima dosad najbolju konkurenciju?

Da, Bandić ima respektabilnu konkurenciju i pritom mislim na baš sve kandidate, osim onih prikrivenih koji igraju za Bandića. No što se tiče Drage Prgometa i Brune Esih, jasno je da će za HDZ biti osobito važno tko će od njih dobiti više glasova.

Može li Bandić još jednom preživjeti lokalne izbore i ostati gradonačelnik?

Moguće je, u slučaju njegova političkog života sve je moguće. Mnogo toga ovisit će o tome tko će ući u drugi krug pa je sve i dalje otvoreno. Ali nikada mu nije tako vruće puhalo za vrat.

Tko je zapravo pravi kandidat birača HDZ-a, vaše bivše stranke: Prgomet, Esih ili Bandić? Dugo ste bili u HDZ-u, znate kako njihovi birači dišu…

Jedan dio birača HDZ-a je uvijek glasao za Bandića, a tako će biti i sada. Ostali glasovi će se dijeliti između Prgometa i Esih.

Tko će dobiti više glasova: Prgomet ili Esih?

Neću prognozirati, ne bi bilo pristojno jer smo dan, dva do izbora. U HDZ-u sam provela najljepše godine svog političkog života. I dalje ima puno članova HDZ-a koje poštujem i s kojima kontaktiram pa ne želim biti dio kampanje ni za koga i ni protiv koga.

U redu, onda ću vas pitati mislite li da ako Bruna Esih, kao i njena lista na kojoj su i Zlatko Hasanbegović i Željko Glasnović, osvoji više ili bude u egalu s Prgometom i HDZ-ovom listom za Gradsku skupštinu, to može dovesti do bitnih zbivanja u HDZ-u i biti veliki udarac za Plenkovića?

Tu se radi o dvjema razinama. Jedna je opća politička percepcija i politički učinak, a druga je ono kako će Plenković tumačiti rezultate. Kao što je učinio i s Mostom. Ostaje činjenica da je upravo Plenković doveo Prgometa na sjednicu Gradskog odbora HDZ-a i rekao da će Prgomet biti gradonačelnički kandidat. Time se vezao uz rezultat Drage Prgometa i zato je za njega jako važno kako će Prgomet proći na izborima. Prođe li Prgomet lošije od Esih to će izazvati dodatno rumorenje u stranci, ali ne mislim da će se dogoditi išta dramatično ako bude namaknuo većinu u Saboru. Pa sjetite se Tomislava Karamarka. Do zadnjeg dana su ga veličali kao osobitog vođu i tek onda kad je bio izvjesno da više ne može politički preživjeti na čelu stranke, počeli su ga kritizirati.

U posljednje vrijeme u dosta stranaka stasala je generacija mladih političarki koje su se počele nametati i stranačkom vodstvu i javnosti. Vidite li među svima njima neku koja bi danas-sutra mogla napraviti ozbiljnu političku karijeru?

Vidim mlade političare i političarke, ali isto tako vidim da je premalo hrabrih među njima, onih koji su spremni govoriti i raditi ono što zaista misle. Vidjela sam mnoge koji imaju nešto važno  za reći ali se  ne usude to reći na pravom mjestu. Govore po kafićima, umjesto na stranačkim sastancima. Treba ih ohrabrivati i jačati unutarstranačku demokraciju.

Što mislite o Ivanu Pernaru?

Pernar je vodio 'Facebook-prosvjede' protiv mene i ispod prozora mog stana vikao nevjerojatne stvari. Vrijeđao me baš kao ženu, a onda i kao političarku. Bila sam zato zabezeknuta nad samom sobom kada sam slušajući nedavne rasprave u Saboru čula i njegovu koja mi se činila razumnija od mnogih drugih. Ta spoznaja i priznanje su me porazili. Zvučao je kao čovjek sa stavom koji na svoj način analizira političku scenu u raspravi o (ne)povjerenju ministru financija Zdravku Mariću i o novom predsjedniku Sabora.

Mislite li da bi on mogao stasati u punokrvnog političara, jer žicu za politiku očito ima?

Za sada se doima kao jedan od rijetkih u Saboru koji se ne boji. U tom svjetlu, među šefovima stranaka, iako sam ga na Twitteru znala žestoko kritizirati, vidim i Krešu Beljaka kojem stalno spominju provale u automobile i pajsere… On ostavlja dojam čovjeka koji zna što hoće i što neće, ima stav i ne boji ga se artikulirati. Beljak se zapravo profilira kao lider oporbe.

Kad smo već kod šefa oporbe, gdje su tu Davor Bernardić i Ivan Vrdoljak?

Bernardić je dugo u politici, dugo je i u Saboru i pokušavam se sjetiti neke njegove rasprave, ideje, prijedloga ili akcije iz prošlih vremena. Ali ne mogu se sjetiti. Kao 'običan' zastupnik proteklih godina u Saboru praktički nije govorio, iako je Sabor jedina prava politička pozornica koju nitko ne može cenzurirati, gdje se može slobodno govoriti, gdje se može profilirati. Sad se pokazuje kao onaj koji nije osobito talentiran za taj posao, koji nema osobitu ideju ni snagu vođe. A kad ideju i ima, nekako to komplicirano artikulira. I građani to onda teško mogu razumjeti i prepoznati. Jako poštujem činjenicu da je u SDP-u izabran za predsjednika u tako fantastičnoj konkurenciji, sa puno kandidata i žestokom borbom. Dakle, Bernardić je doista odabir članova SDP-a i ta se činjenica mora poštovati. Bernardiću treba sigurnost, a to mu mogu dati samo njegovi stranački kolege, bez fige po džepovima.

Znači, od Bernardića u tom smislu neće biti ništa?

On za sada nije profiliran kao lider oporbe koji može snažno voditi do pobjede. A pobjeda mora biti cilj svake velike stranke. Iako, doima se čestito, to se mora priznati.

'Vrdoljaku neki ne vjeruju da neće u koaliciju s 'Titanik-vladom''

A Vrdoljak?

S njim sam imala dvije, tri rasprave na Twitteru. Morao bi razumjeti da ima problem ako mu dio javnosti ne vjeruje kada govori da neće u koaliciju s 'Titanik-vladom'. Neki mu to jednostavno ne vjeruju, a on bi se trebao pitati zašto je tako. Jer on uvijek tu temu zaključuje s 'ali', 'stabilnost vlade'… Političari, a pogotovo predsjednici stranaka, ne smiju se bojati izbora. Ne slažem se s onima koji kažu da bi nakon izbora ionako sve bilo isto. Neće biti isto, nikad nije isto. Ušli smo u razdoblje nestabilnih vlada, a to i nije tako loše pa je jedini demokratski put kad vladi više ne ide većina, da se ide u nove izbore.

Što kažete na Andreja Plenkovića, kako vodi Vladu, a kako HDZ?

Mislim da bi bilo bolje da su u HDZ-u, nakon pada Karamarka, dopustili i potaknuli da se za novog predsjednika stranke tada kandidirao tko god je to htio i da su se natjecali na izborima po principu jedan član-jedan glas. Bilo bi povijesno važno i za stranku i za Hrvatsku da su članovi po tom principu mogli izabrati šefa HDZ-a u konkurenciji petero, šestero kandidata.

Jeste li se vi i Plenković uopće čuli otkad je postao predsjednik HDZ-a?

Ne.

Jedno vrijeme se naveliko pričalo i pisalo o vašem mogućem povratku u HDZ, netom nakon što je Plenković postao šef stranke i kada su se slagale liste za Sabor...

Ta priča je počela prije nego što je postao šef stranke, kada je vodio unutarstranačku kampanju. Na jednoj televiziji na pitanje o Hasanbegoviću odgovorio je da je on sjajan znanstvenik i da će sigurno biti na listi za Sabor i da se nada da će donijeti puno glasova. Ja sam u tom trenutku pomislila da je vjerojatno došlo vrijeme da i sa mnom može samo popiti kavu. I neki članovi HDZ-a su mislili da će se to dogoditi, bilo je puno poziva, govorili su 'evo, vraćate se u stranku'. Ali ni kavu popili nismo.

Jeste li se onda pomirili s time da više nikada nećete imati priliku za povratak u visoku politiku? Jer mislim da bi bilo pomalo i bizarno da se kao bivša premijerka kandidirate na, primjerice, izborima za mjesni odbor.

I pred ove lokalne izbore bilo je poziva, nagovaranja, pa i ponuda da se kandidiram i za gradonačelnicu i da budem na listi za Gradsku skupštinu. Odbila sam, to ne bi iz puno razloga bilo ni dobro ni mudro.

Tko vas je zvao?

Neću vam reći, to je apsolutno nevažno.

Dakle, politika je za vas završena priča?

Ne, nije. Nažalost, ali politika nikada za mene neće biti završena priča.

Mislite li da ćemo ikada doznati pravu istinu o razlozima zbog kojih je Ivo Sanader naprasno napustio mjesto predsjednika vlade?

Ne, ne mislim.

Budući da njegovi slučajevi s pravosuđem stalno atrofiraju, je li moguće da je on zapravo žrtva politike, da mu je politika sve to napakirala?

To nije istina niti bi tako nešto bilo moguće.

A zašto onda još uvijek njegovi slučajevi pred hrvatskim sudovima nisu gotovi?

To bi mogli biti predmeti analiza za jedno desetak godina.

Aludirate li vi možda na korupciju u sudstvu ili na to da je hrvatski pravosudni sustav toliko loš da je sve moguće?

Ništa ja ne aludiram. Samo znam da je ovakva situacija bila dominantna u vrijeme dok smo pregovarali o ulasku u EU i pokušavali zatvoriti poglavlje 23 vezano uz pravosuđe, Hrvatska ne bi postala članica Europske unije. Jer je neobjašnjivo da ni u jednom krupnom predmetu koji se tiče korupcije nemamo konačnu presudu. Ovakvu ili onakvu. To je za pravnu državu i za vladavinu prava jednostavno neodrživo.

Budući da ste godinama bili resorna ministrica, možete li javnosti jednostavnim jezikom objasniti koja prava imaju pripadnici HVO-a i njihove obitelji, na što smo se mi obvezali što našim zakonima, a što ugovorom između RH i BiH? I koliko je to godišnje opterećenje za državni proračun?

Sve što sam je potpisala i što je vlada u ime RH potpisala, može se pročitati u sporazumu RH-BiH. Sporazum se odnosi na invalide i obitelji poginulih, zatočenih i nestalih pripadnika HVO-a. Osnovna ideja zbog koje se išlo u taj sporazum je to što su se njima u BiH počela smanjivati prava. Mi smo onda potpisali sporazum kojim će Hrvatska nadoknaditi taj dio koji su pripadnici HVO-a izgubili.

Od čega živi bivša premijerka Republike Hrvatske, kolika vam je mirovina te imate li još kakvih dodatnih prihoda?

Od mirovine koja iznosi nešto više od osam tisuća kuna. I pišem za slovenski Dnevnik.

Smatrate li to adekvatnom mirovinom za bivšu predsjednicu vlade?

Neumjesno bi bilo komentirati vaše pitanje kad znam da oko 90.000 ljudi u Hrvatskoj živi s mirovinom od 500 kuna. Bilo bi nepristojno o tome govoriti kad se zna kolike su hrvatske mirovine. Nažalost, i s kako niskim plaćama mnogi u Hrvatskoj žive.

Još uvijek živite s majkom?

Da. Sin mi je trenutačno u SAD-u. Dobio je Fulbrightovu stipendiju i žao mi je što nije mogao doći na promociju moje knjige. U Hrvatsku se konačno vraća krajem lipnja, jedva čekam i brojim dane. Knjiga koja je izašla njemu je posvećena, jer je njegova potpora u pisanju bila presudna i odlučujuća. Moj sin je odrastao brže od vršnjaka upravo zato što sam se ja bavila politikom.

Budući da živite već jako dugo s majkom, ne fali li vam nekada prostor pune intime?

Majka je došla u Zagreb početkom rata, dva dana prije napada na Lipik gdje je živjela i tako je tu i ostala. Sad više, naravno, i ne bi mogla sama živjeti.

To je i velika obaveza.

Naravno, velika je to obaveza. Ipak, samo je jedna mama, zar ne?

Nije nikada željela živjeti u staračkom domu?

Ne, u dom ne želi. Ali ne žalim se zbog toga.    

Koliko sam shvatio, vaša knjiga je zapravo zbirka izabranih tekstova i komentara koje ste pisali na svom blogu od 2015. te kolumna koje ste objavljivali u slovenskom Dnevniku?

Sve su to zapravo komentari. U knjizi se nalaze probrani komentari, kolumne i blogovi i nadam se da će biti zanimljivi čitateljima.

Što očekujete od knjige, što ste željeli da ljudi shvate nakon što je pročitaju?

Želim da knjigu pročitaju i da ih podsjeti na neke važne političke činjenice. Jer mislim da je hrvatska javnost u političkom smislu osobito zaboravna. Sve se kod nas zaboravlja.

'Kao šefica vlade i HDZ-a bila sam zahtjevna'

Kako biste opisali svoj stil vladanja u vrijeme dok ste istovremeno bili i predsjednica vlade i šefica HDZ-a?

Bila sam zahtjevna, tražila sam da svi puno rade, ali pritom sam i sama puno radila. Čitala sam materijale koji su stizali na vladu, popravljala čak i gramatičke greške, neki su mislili da sitničarim. Nastojala sam na sastancima u vladi i u stranci poticati raspravu. Možda se to prema van nije činilo tako.

Pa zaista se nije tako činilo. Jesu li stranački dužnosnici aktivno sudjelovali u tim raspravama ili su šutjeli, a poslije grintali po kafićima?

Da, raspravljali su, itekako. I na sastancima predsjedništva stranke i na sjednicama užeg kabineta vlade. Čak su i na otvorenim sjednicama vlade iznosili stajališta suprotna mojim prijedlozima. To je činio, na primjer, potpredsjednik Uzelac. I nisam ga smijenila.

Koga ste sve pozvali na promociju knjige?

Pozvala sam mnoge, pozvala sam sve predsjednike parlamentarnih stranaka jer je to knjiga o politici.

A bivše premijere?

Nisam, jer ih i nisam spominjala u knjizi. Pozvala sam one o kojima sam pisala.

Jeste li pozvali Pernara?

Ne. Pernar nije predsjednik parlamentarne stranke.