Afera Merah, koja je završila ubojstvom sedmero ljudi u Toulouseu i okolici u ožujku, među kojima su troje djece, jedan rabin i tri vojnika, nanovo je u središtu francuske javnosti, nakon što je dnevni list Libération početkom tjedna objavio integralne transkripte razgovora ubojice Mohameda Meraha s obavještajnim agentom tijekom 32-satne opsade koja je završila smaknućem ubojice
Početkom srpnja, već je televizijska postaja TF1 objavila dio transkripata na televiziji, što je prije svega izazvalo snažnu reakciju vlasti koja je optužila medije za pomanjkanje suosjećanja sa žrtvama. U medijskom praćenju afere svakako valja podsjetiti da je televizijska postaja Al Jazeera odbila u javnost pustiti video materijal ubojstava koji joj je poslao sam Merah.
Novom objavom od 173 stranice integralnih transkripta, afera Merah zasad pokazuje ozbiljne propuste u obavještajnoj službi, kako zbog curenja informacija u medije, zbog čega je i otvorena nova sudska istraga, tako i zbog sve otvorenijih pitanja o tome zašto Merah koji je od preobraćenja na islam 2008., a nakon boravka u francuskom zatvoru niz puta putovao u Alžir, Siriju, Afganistan, Palestinu te se pokušao bezuspješno uključiti u Legiju stranaca, nije bio pod nikakvim nadzorom.
Jednako tako, objavljivanje transkripata dovodi medijski pothvat dnevnog lista na delikatan i sklizak moralni teren. Naime, koliko je objavljivanje Merahovih razgovora s pregovaračem, u kojima, među ostalim, navodi svoju mržnju spram Židova i sustav odmazde 'ubijeni vojnik u Francuskoj za ubijenog borca u Afganistanu', doista spada u domenu javnog interesa. Široka rasprava koja se pokrenula nakon objave zasad ne upućuje na jasne motive ni jedne ni druge strane.
Oni koji brane objavu tvrdeći da se radi o javnom interesu, da rasvjetljava motive ubojice te još važnije, da dovodi u pitanje efikasnost francuskih obavještajnih službi, uredno prešućuju još jedan bitan motiv objave, a to je medijski 'scoop', podizanje tiraže, otimanje 'traženog materijala' pred konkurencijom.
Oni pak koji upozoravaju da se radi o pribjegavanju senzacionalizmu, da novinari ne smiju u svoje ruke preuzimati policijske istrage, da će obitelji žrtava biti samo dodatne pogođene objavom, ne spominju da u transkriptima zaista postoji javni interes, doduše ne toliko u buncanjima ubojice, već u ozbiljnim manjkavostima sigurnosnih službi.
U slučaju da objavljivanje transkripta dovede do iole ozbiljnije istrage o radu državnih službi, što se tek valja vidjeti, može se donekle govoriti o zadovoljavanju javnog interesa. Dotad, svako mahanje medijskim slobodama tek je držanje fige u džepu i licemjerna obmana.
