Zgrada se nalazi na nevjerojatno atraktivnoj lokaciji, vjerojatno najpoželjnijoj u cijelom gradu Zagrebu, a i šire. Ipak, već dvije godine zjapi prazna i propuh šiba kroz porazbijane prozore i sablasno prazne hodnike, gdje su se gotovo 60 godina obrazovali, družili, zaljubljivali i u život kretali studenti iz cijelog svijeta (60-ih i 70-ih godina 'Mošu' su čak zvali 'Biafra', jer su svi studenti koji su se s afričkog kontinenta dolazili školovati u Zagreb bili smještani u nju).

Preko 8 tisuća kvadratnih metara u samom središtu grada i izbacivanje studenata iz njih (iako je zgrada oduvijek bila predviđena za upotrebu u svrhu neke društveno korisne djelatnosti i javnog značaja) potaknulo je sumnju i mnoge optužbe na račun najnovijih vlasnika, HAZU-a. Optužuje ih se da zgradu namjeravaju prodati nekom shopping centru ili nekoj sličnoj, odurnoj kapitalističkoj nakaradi. U prilog tim sumnjama, kritikama ili optužbama, kako navodi Globus, svakako ide i činjenica da su zahvaljujući Zakonu o HAZU iz 1998. godine iskoristili svoje pravo da se uknjiže kao vlasnici svih nekretnina koje su nekada koristili, a to je preko 20 tisuća četvornih metara samo u Zagrebu, i preko 53 tisuće četvornih metara atraktivnih zgrada u cijeloj Hrvatskoj.

Akademici za HAZU godišnje iz proračuna dobiju 57 milijuna kuna, od čega 47 odlazi na njihove plaće (280 zaposlenih) i sa ostatkom pokriti mogu tek najosnovnije troškove održavanja cijele sile četvornih metara koje su uknjižili na svoje ime. Potpredsjednik HAZU-a Jakša Barbić kazao je za Globus da je jedno sigurno, a to je da se na mjestu bivšeg studentskog doma sigurno neće podići nikakav šoping-centar ili nešto tomu slično, već će se zgrada dati u najam da bi se koristila u svrhu od nekog javnog značaja, obrazovanja, znanosti i slično.

Međutim, upravo u tome i jest paradoks sa zgradom na Trgu žrtava fašizma. Akademici su iz nje izbacili studente koji su točno ono što je Strossmayer imao na umu kad je u zalog ostavljao Akademiji ove prostore u nasljeđe i sada su u potrazi za istim stanarima tog prostora pa nije ni čudo što nikome nije jasno što to HAZU zapravo namjerava.
Nemaju sredstava ni za najosnovnije popravke po svojim objektima, a čini se ni zamisao što bi uopće s njima. Jedina konkretna ideja u ovom trenutku kako riješiti ovu otužnu situaciju, prema akademiku Barbiću, jest to da u priču uskoči Vlada. Kako tvrdi, dužnost je naime HAZU-a da lokaciju na Trgu žrtava fašizma ponudi u najam upravo Vladi koja bi uz dogovor s akademskom zajednicom trebala dogovoriti u koju bi se svrhu mogao i trebao koristiti.

Troškovi režija, komunalnih naknada i sanacija propadanja i sada se rješavaju kroz državni proračun, a činjenica da u obnovu zgrade, kako tvrde stručnjaci treba uložiti 30-ak milijuna kuna vjerojatno neće oduševiti nikoga u Vladi niti u 'sektorima od javnog značaja'. Ali što je zaista važno, znak socijalne osjetljivosti države odražava se upravo na ovakvim primjerima gdje se umjesto zarade i toliko omiljene rasprodaje vrijednih lokacija kojekakvim tajkunima i njihovim osobnim interesima - pretpostavlja društvena korist.