On je zvijezda ovih izbora, dečko bez mrlje u karijeri, aktivist, ekolog, pa političar. On je Tomislav Tomašević. Možemo dodati i prvi šatoraš, jer je još prije deset godina sudjelovao u pobuni protiv pogodovanja Tomislavu Horvatinčiću oko Centra cvjetni, što je uključivalo privremene nastambe u srcu Zagreba. Ta ga je akcija pod nazivom 'Ne damo Varšavsku' i vinula u širi javni prostor, a on ga je prepun nakon nedjeljnog izbornog uspjeha. Pronalazak sugovornika koji će afirmativno govoriti o njemu bio je lak zadatak, onih koji će ga kritizirati pak nemoguća misija. Odbio nas je čak i Tomaševićev ljuti rival iz zagrebačke Skupštine, Zlatko Hasanbegović
Tomislav Tomašević (38) nova je zvijezda hrvatske političke scene. Platforma Možemo!, čija je istaknuta figura, odnijela je sedam saborskih mandata, pa je njihova politička priča nadišla Zagreb i postala nacionalna. Iako su na prošlim lokalnim izborima zasjeli u Gradsku skupštinu, tek na onim sljedećim, 2021., planiraju pokoriti Zagreb.
Tomašević je izgledan kandidat za gradonačelnika, a može li srušiti vječitog Milana Bandića, čovjeka koji je zapravo zaslužan za njegovu političku karijeru, jer da nije Bandićeve vladavine, ne bi bilo potrebe za Tomaševićevim otporom, tek ćemo vidjeti.
Iz njegove biografije obavljene na stranicama platforme Zagreb je naš! možemo doznati da je Tomašević rođen 1982. u Zagrebu i da je rano djetinjstvo proveo s majkom Ivankom, ocem Smiljanom i bratom Tihomirom u zagrebačkoj četvrti Zapruđe, nakon čega se obitelj preselila u Zaprešić. Ondje su mu školski kolege dali nadimak koji nosi i danas – Senf, jer ih je skraćeni oblik njegova imena asocirao na popularnu marku senfa.
Iz službene biografije ne možemo doznati zanimljiv podatak koji je nedavno otkrio Jutarnji list - to da su tata i sin Tomašević na suprotnim stranama političkog spektra. Njegov otac Smiljan Tomašević bivši je član HSP-a dr. Ante Starčević te aktivni član stranke Projekt domovine, nastale kao politički projekt udruge U ime obitelji. Za obiteljskim ručkom kod Tomaševića u Zaprešiću teme poput pobačaja i gej brakova tako su zabranjene.
Možda tu i leži klica Tomaševićeva aktivizma jer, kako je sam rekao, kao tinejdžer slušao je punk glazbu pa ga je alternativna kultura s prijateljima odvela u smjeru lijevih i zelenih ideja. Već sa 16 godina priključuje se Zelenoj akciji i idućih desetljeća ostaje u toj priči.
Šatoraši u Varšavskoj
Javni proboj Tomašević je doživio kao jedno od nosećih lica kampanje 'Ne damo Varšavsku', a koja je trajala punih pet godina, od 2006., kada se tek pročulo da kontroverzni poduzetnik Tomislav Horvatinčić ima velike planove za po nekima najljepši trg u Zagrebu, Cvjetni trg, pa sve do 2011. Kampanju je predvodila Zelena akcija, kojoj je Tomašević tada bio na čelu, i Pravo na grad, predvođen Teodorom Celakoskim.
Zlatko Hasanbegović: On je moj politički suparnik
Pronalazak onih koji će kritizirati Tomaševića zasad nije lak posao. Zlatko Hasanbegović, Tomaševićev kolega gradski zastupnik i bivši ministar kulture, iako je s našim protagonistom u ideološki posve suprotnim rovovima, također se nije želio upustiti u kritiku lika i djela Tomislava Tomaševića.
'On je moj politički suparnik, a je ne komentiram druge', kratko nam je poručio.
Dvojac se u toj gerilskoj akciji prometnuo u viđenije aktiviste i prvoborce protiv načina vladavine Milana Bandića. U Varšavskoj su tada prosvjednici podignuli i šatore i noćili kako bi spriječili daljnje izvođenje radova tako da su oni bili 'šatoraši' davno prije podizanja braniteljskog šatora u Savskoj.
Godine 2009. dvojac je organizirao zanimljiv performans na obroncima Medvednice kada su kao turisti autobusom stigli pred Kulmerove dvore, dom tada moćnog Ivice Todorića, želeći prespavati u tom luksuznom zadnju. Naime, prema lokacijskoj dozvoli iz 2003., taj objekt izgrađen u zoni zaštitnog zelenila imao je javnu namjenu: reprezentativni hotel. Hotel međutim nikad nije proradio, a izmjena GUP-a 2009. omogućila je Todorićima njegovu prenamjenu u privatni dvorac.
Todorić je do danas ostao živjeti u tom 'hotelu', Horvatinčić je na kraju izgradio sve što je imao u planu, no otpor koji su pružili Tomašević i Celakoski vinuo ih je u nešto ozbiljniju aktivističku karijeru.
Kasnije i u političku.
Celakoski: Ne znam nijednog čovjeka koji je spreman toliko pregovarati
'Znamo se skoro 20 godina, a od toga 15 godina intenzivno surađujemo. Prije Cvjetnog i Varšavske surađivali smo na spasu industrijske baštine tako da se prenamijeni u prostore za mlade i kulturu. Iz toga se rodila svijest o tome da Zagreb katastrofalno upravlja javnom infrastrukturom. Shvatili smo da sve to čeka nekakav deal i onda se pojavio Horvatinčić s dealom s Bandićem pa smo pet godina bili u kampanji', prisjeća se Celakoski njihovih početaka.
Kaže da su tu borbu u centru Zagreba pretvorili u simbol borbe za javno dobro, a da je Tomaševića u tom procesu karakterizirala 'nevjerojatna suradljivost'. 'Ne znam nijednog čovjeka koji je spreman toliko slušati, pregovarati, uzimati u obzir tuđe mišljenje… Bilo je ozbiljnih kontranapada i to nas nije uspjelo razbiti', dodaje. Upravo je uspjeh na nedjeljnim parlamentarnim izborima, smatra, među ostalim posljedica tog povjerenja koje se gradilo u najžešćim borbama. 'Prošli smo neprobojan test suradnje', dodaje Celakoski.
Odbacuje kritike da su previše orijentirani na Zagreb. Podsjeća na to da su sudjelovali u akciji protiv izgradnje golf-terena na dubrovačkom Srđu te potaknuli borbu protiv privatizacije autocesta. 'Nukleus borbi je posljedica rada lokalnih inicijativa s našom pomoći i suradnjom. Nismo išli izvoditi pobunu, nego su nas lokalno zvali. Rekli smo im da se organiziraju kao građani, a da im mi možemo pripomoći', kaže. Prijelaz iz aktivizma u politiku je, napominje, proces sazrijevanja. 'Mislili smo da se stvari mogu mijenjati izvana, no onda vas pregaze. U tom smislu jesmo platforma borbe za javno i zajedničko dobro', kaže.
Na lokalnim izborima 2017. Tomašević i ekipa 'Zagreb je naš' osvajaju mandate u zagrebačkoj Skupštini i postaju glasna oporba, kakvu je Zagreb rijetko kada vidio. On je kao kandidat za gradonačelnika osvojio 3,88 posto ili gotovo 12.000 glasova birača. Tada su već najavili kako im se ne žuri, da idu korak po korak.
Na nedjeljnim parlamentarnim izborima Tomašević osvaja preko 19 tisuća preferencijalnih glasova, a Možemo! čak sedam saborskih mandata. Sljedeći korak su lokalni izbori 2021.
Ideološki predznak kao otegotni faktor?
Ne krije Tomašević to da će se opet kandidirati za gradonačelnika, a šanse su mu mnogostruko veće u odnosu na 2017.
Na pitanje hoće li im jasan ideološki predznak biti otegotni faktor na lokalnim izborima, Celakoski odgovara: 'Nismo limitirani ideologijom. Kao Možemo, jasno je na kojim pozicijama stojimo, ali ne nudimo te ideološke bitke. Tu je borba za zajednička javna dobra. Došlo je vrijeme da ljudi, na kojoj god ideološkoj poziciji bili, shvate da su najvažnije one borbe za interese većine stanovništva. Da te borbe treba poduprijeti i te političare treba poduprijeti. A Tomašević je personifikacija upravo takve borbe', zaključio je.
Piršić: Uvjeren sam da Senf neće prijeći na tamnu stranu sile
Vjeran Piršić, predsjednik udruge Eko Kvarner i veteran hrvatske ekoscene, također poznaje Tomaševića dug niz godina.
'U vezi s njim dvije stvari su ključne. On je kao aktivist toliko toga naučio, a u praksi je pokazao da razumije to što je naučio. Naime ima jako puno ljudi koji su teorijski savladali sve, a u praksi naprave katastrofu kao, recimo, moj drugi prijatelj Slaven Dobrović. Kad je postao ministar, bio je katastrofa. Senf je definitivno čovjek koji razumije procese jer je u praksi prošao sito i rešeto i on će to sigurno i dalje sve bolje i bolje razumijevati.
Drugi moment kod njega to je da je on jako dobar čovjek. Svi mi imamo nekakva životna iskustva i teške situacije u kojima se lomimo i naše najgore izlazi na površinu. Tu se on kao čovjek pokazao kao dobar materijal. Ne znam zašto, ne ulazim u genetiku i odgoj, ali jednostavno je uvijek bio pravi tip', kaže nam Piršić.
Na pitanje boji li se da će, citiramo, ako dođe do izvršne vlasti biti 'katastrofa' kao njegov prijatelj Slaven Dobrović, odgovara:
'Zaista si dajem šansu da ispadnem naivan i budala, ali da vjerujem da se to kod njega neće dogoditi ako dođe u mogućnost da bude u izvršnoj vlasti. Vlast nevjerojatno kvari ljude, a ja sam duboko uvjeren da Senf u tim procesima koji će doći neće prijeći na tamnu stranu sile.'
Smatra da je Tomašević dovoljno sazrio da se za njega može reći da je materijal za gradonačelnika, no da se mora početi pripremati već danas. Pritom, smatra Piršić, bitna je politička širina, da ne bira ljude samo iz svoje političke opcije.
'Uvjeren sam ne samo da on kao čovjek sa svojom energijom, snagom i kredibilitetom može biti gradonačelnik, nego sam siguran da oko sebe može okupiti ljude koji će mu pomoći da to napravi. Možete imati izvrsnog gradonačelnika, ali bez suradnika, a to je put u propust. Morate imati 20-30 ljudi koji će pokrivati ključne segmente. Za njega bi bilo najmudrije da već počne tražiti takve ljude, one koji ne moraju biti nužno iz njegove političke opcije, dapače ne bi smjeli biti samo iz te opcije. Ako bi se već sad počeo pripremati, trebao bi oformiti tim, pa ako dobije izbore, sljedeće jutro ti ljudi mogu uzeti torbu, otići u ured i početi raditi. Ima manje od godine dana za to. Kada Bandić padne, bit će toliko kostura iz ormara da je to nešto nevjerojatno', smatra.
Na pitanje hoće li mu izrazita ideološka obojenost platforme Možemo!' biti uteg za dobivanje velikog broja glasova, Piršić odgovara kako 'zeleni ne bi trebali biti ni lijevo ni desno, nego ispred'. 'Politička platforma zelenih prevladava tradicionalne poglede na lijevo i desno. Ona ide ispred problema. Ne možete radikalnije voljeti svoju domovinu nego da joj čuvate okoliš. Tomašević se mora postaviti nadideološki. Francuski zeleni u sebi recimo imaju desnu frakciju', smatra.
Uz to, smatra da su se Tomašević i njegova ekipa nepotrebno fokusirali samo na Varšavsku. Zagreb je, napominje, i izvan strogog centra. I ljudi na periferiji iskusili su negativne strane vladavine Milana Bandića.