Broj doktora znanosti u SAD-u koji zbog niskih primanja dobivaju socijalnu pomoć poput markica za hranu i drugih oblika pomoći siromašnima, porastao je u tri godine za više od 23 tisuće. Onih s diplomom (master) koji primaju socijalnu pomoć ima dvostruko više (2007. 101.682; 2010. 293.029)
'Meni je zastrašujuće da netko tko stoji pred učenicima i poučava ih živi na socijalnoj pomoći', izjavila je za Chronicle Melissa Bruninga-Matteau, 43-godišnja samohrana majka, doktorica povijesti i predavačica na Yavapai Collegeu u Arizoni.
Mjesečna plaća joj je 900 dolara, od čega joj 750 otpada na najam stana. Dodatnih 40 dolara ode joj na plin za auto, jer živi 50-ak kilometara od kampusa, u zoni jeftinijih stanova. Za svoje stanje ne krivi poslodavca, nego 'sustavno definanciranje visokog obrazovanja'.
Država Arizona je koledžu Yavapai srezala dotacije sa 4,3 milijuna na 0,9 milijuna dolara. Koledž si je za iduću godinu iskalkulirao 18 tisuća radnih sati manje.
'Mediji stvaraju sliku da su ljudi koji žive od javne pomoći otpadnici, neodgovorni ljudi na drogama i alkoholu', upozorava gospođa Brununga-Matteau.
U cijelom SAD-u (populacija od 314 milijuna ljudi), broj korisnika bonova za hranu u 21. stoljeću povećao se sa 17 milijuna na 44 milijuna. Lani je takvu pomoć primao svaki šesti Amerikanac.
Podgrupa visokoobrazovanih ovisnika o državnoj pomoći udvostručila se krahom Wall Streeta i nastupanjem recesije. Humanitarne agencije upozoravaju da je stvaran broj profesora, magistara i doktora koji žive ispod granice siromaštva još i veći, jer spomenute statistike računaju samo one koji su prijavili da žive od socijalne pomoći.
