Da je Kongres odobrio prodaju potvrdilo je američko Ministarstvo vanjskih poslova (State Department) za Večernji list, a do odobrenja je došlo automatizmom zato što nijedan član Odbora za vansku politiku Kongresa u roku od 15 dana nije iznio nijednu primjedbu na prijedlog o transferu američkog naoružanja trećoj strani, odnosno Hrvatskoj.

Time je postupak vraćen u State Department, navodi Večernji list, naglašavajući kako proces još nije gotov. SAD, naime, i dalje ustraje na tome da Izraelci prije prodaje aviona Hrvatskoj moraju iz njih izvaditi svu tehnologiju kojom su ih modernizirali tijekom 30 godina.

Ukupna vrijednost posla s Izraelcima je 500 milijuna dolara, od čega Amerikanci procijenjuju vrijednost samih aviona u originalnom stanju, a uz simulator za obuku, rezervne dijelove, streljivo i obuku, na 135 milijuna dolara. Razlika do 500 milijuna, pretpostavlja se, odnosi se na izraelske preinake te na tzv. SLEP, odnosno produljenje resursa avionima kako bi mogli letjeti još oko 3000 sati.

Odlukom Kongresa zapravo se još uvijek ništa ne mijenja, jer je Izrael na natječaju ponudio verziju F-16 Barak, koju nema dozvolu isporučiti. Naime, hrvatski dužnosnici u više su navrata izjavili kako nijednu drugu verziju aviona neće prihvatiti, nego da će se ići u poništenje natječaja ako Izrael od SAD-a ne dobije dozvolu za prodaju aviona moderniziranih izraelskom tehnologijom.

Avione F-16 u verziji Block 30 SAD je prodao Izraelu sredinom 1980-ih godina. Izraelci su na njima radili mnoge preinake, povećali im nosivost te ugradili svoju tehnologiju poput misijskog računala, čime su ih značajno unaprijedili, pa se takvi avioni mogu nositi i s najnovijima. No, po američkim zakonima, ako prvi kupac (u ovom slučaju Izrael) želi američku vojnu tehniku i naoružanje prodavati trećoj strani (u ovom slučaju Hrvatskoj), mora prije prodaje vratiti sve u prvobitno stanje. Američki veleposlanik u Hrvatskoj Robert Kohorst u više je navrata izjavio kako SAD dvije godine objašnjava da prodaja bilo kakve druge verzije aviona neće biti moguća, pa se opravdano postavlja pitanje zašto je Hrvatska uopće na natječaju izabrala izraelsku ponudu.