Stanje u Siriji već je davno preraslo u građanski rat, a posljednjih dana sve više prijeti prelijevanjem u ozbiljan regionalni sukob. Turska je već najavila da će na svaki mogući novi napad na svoj teritorij reagirati odlučno i beskompromisno, a NATO-u nije u tom slučaju preostalo ništa drugo nego potvrditi da će dati punu podršku u zaštiti svoje strateški izuzetno važne članice (dosada se još nije govorilo o mogućem aktiviranju članka 5. Povelje koji govori o kolektivnoj obrani)
Dok se dakle Turska brani, UN-ovi vojnici na Golanu (gdje ima i hrvatskih vojnika) još uvijek nisu u pogibelji, a Iran, uz Irak, izravno pomaže vladi Bašara al Asada da ostane na vlasti, u najvećim se problemima našao Jordan, mala zemlja razapeta između niza regionalnih interesa i vlastite politike.
No američki je ministar obrane Leon Panetta potvrdio, kako prenosi AP, da se u toj zemlji već nalaze američke vojne snage koje 'pomažu domaćim trupama u osiguravanju granice prema Siriji'.
I dosada je bilo sasvim jasno da SAD ne stoji sa strane prekriženih ruku promatrajući što se zbiva u Siriji, zemlji koja je od izuzetne strateške važnosti ne samo za Bliski istok, nego i za širu regiju - utjecaji idu na Mediteran (jedina ruska vojna baza Tartus), zatim na prostor Kavkaza, kamo se mogu preseliti radikali, pa na Iran i posebno Irak, da ne spominjemo činjenicu da je Sirija i dalje u ratnom stanju s Izraelom (a Egipat je zainteresiran da se i ondje obnovi Muslimansko bratstvo), pa Al Kaida koja već vršlja među pobunjenicima...
Panetta je na sastanku ministara obrane NATO-a u Bruxellesu izjavio da SAD surađuje s jordanskim snagama da bi nadzirali kontrolu kemijskog i biološkog oružja sirijske vojske (sad već možda bilo koje) te da bi pomogli Jordanu u prihvatu izbjeglica iz te zemlje. Američke trupe ne dijele vojne komplekse s jordanskim snagama, već same za svoje potrebe grade vojarne. Naime, u Jordan je iz Sirije pristiglo 200.000 izbjeglica, najviše od zemalja u susjedstvu, a prisutni su strahovi da bi među njima moglo biti i provokatora koji bi za cilj mogli imati zastrašivanje pobunjeničkih obitelji.
Početkom ovog mjeseca zabilježen je slučaj pobune u izbjegličkom pustinjskom naselju Zatari u kojem su uništeni šatori i medicinska oprema, dok su izbjeglice ostale na noćnoj hladnoći. Drugi su problem Jordanci, njih procjenjuje se sad već oko 2000, koji se preko granice pokušavaju prebaciti u Siriju da bi se borili na strani pobunjenika, a pri prelasku granice često ulaze u sukobe s jordanskim snagama.
Izvor iz Pentagona je za AP potvrdio da se u Jordanu nalazi nešto više od 100 američkih vojnika (nije dao točan broj) koji su ondje kako bi osigurali to da 'veze između Jordana i SAD-a ostanu čvrste da bismo se mogli suočiti s mogućim posljedicama zbivanja u Siriji'. Ti su vojnici u Jordanu ostali nakon zajedničkih vježbi još u svibnju.
Inače, u kolovozu je u javnost procurila informacija da američke snage dostavljaju sirijskim pobunjenicima obavještajne podatke te sve vrste neborbene opreme, uključujući radijske i satelitske sustave komunikacije.
Sadašnja Panettina objava je prvi znak da je SAD već vojno angažiran na sirijskoj granici (a ne treba dvojiti da je obavještajno duboko u sukobu - dovoljno je samo navesti da Washington tvrdi da ima informacije da je kemijsko i biološko oružje u Siriji i dalje na sigurnom).
