Koliki je realan vlasnički udio bivšeg predsjednika Ive Josipovića u kapitalu od 1,1 milijun glasova osvojenih na predsjedničkim izborima, kakve su šanse njegovog budućeg političkog projekta i može li on biti relevantan čimbenik na predstojećim parlamentarnim izborima? Politički analitičari upozoravaju da osvojeni Josipovićevi glasovi na predsjedničkim izborima nisu samo njegovi i pitaju se što bi mogao ponuditi biračima a da već ne postoji na političkom tržištu?
Prije svega, tih milijun glasova nisu samo Josipovićevi glasovi, iako su dijelom nesporno i njegovi; kao drugo, opredjeljivanje na predsjedničkim izborima ne mora nužno biti isto kao na parlamentarnim jer su pozicije kandidata drukčije podijeljene, napominje Žarko Puhovski.
'Za Josipovića je ključno pitanje tajminga, kao i za sve u Hrvatskoj. Trenutačno, čini se da premijer Milanović ucjenjuje cijelu Hrvatsku odlukom o tome kada bi bili parlamentarni izbori, što je njegovo legitimno pravo. On će, po svemu sudeći, požuriti s izborima računajući da još ne mogu biti spremni ni Živi zid, ni ORaH, a naravno ni eventualna skupina organizacija i stranaka koje bi se vezivale uz bivšeg predsjednika', rekao je Puhovski dodajući da je Milanović osvijestio da se treba obraćati samo svojima - HDZ je u svakom slučaju spreman za izbore i tu ionako ništa ne može postići.
'Naučio je iz neuspjeha Josipovićeve kampanje da ne može ići na to da dobije sve, nego treba osigurati svoje i zato pokušava iskoristiti stanoviti nered na lijevoj strani političkog spektra koji vjerojatno neće dugo trajati. U tom kontekstu pitanje za Josipovića je sljedeće: ako izbori budu odmah, je li pametno da pričeka neku drugu priliku i onda organizirano izađe na neke druge izbore, a on je dovoljno mlad da to može, ili da se u nametnutim okolnostima baci u vatru pa što bude, bez prave organizacije i odgovarajućih priprema, s nejasnim popisom saveznika, što je jako riskantno? S druge strane, njegovo ime može s vremenom gubiti na značenju pa mu u tom smislu ne odgovara da predugo čeka. On mora odlučiti što će prihvatiti kao osnovu svog stava', poručio je Puhovski.
On je uvjeren da će Josipović sudjelovati na predstojećim izborima, kad god oni bili, jer ima osjećaj da ga SDP, blago rečeno, nije podržao punom snagom i da je dobrim dijelom zbog toga izgubio predsjedničke izbore. Ujedno, Puhovski procjenjuje da Josipović zbog bezrezervne podrške HNS-ovaca, tamo gdje ih ima, smatra da ima neku vrstu obveze izaći u novom sastavu, u kojemu bi uz narodnjake mjesto mogli naći i IDS-ovci, forumovci Nikice Gabrića, eventualno laburisti i 'lijevi' dio HDZ-a na čelu sa zamjenikom predsjednika stanke Dragom Prgometom. Iako je sve još na razini spekulacija, Puhovskog takav razvoj događaja, po logici hrvatskog političkog života, ne bi iznenadio.
Pitanje političke budućnosti Ive Josipovića politolog Anđelko Milardović smješta u polje metafizike politike.
'Očito da čovjeku treba puno vremena, čak i kad izgubi izbore, da odluči gdje će. Imao je uvid u procese, mogao je uštedjeti vrijeme i već nakon prvog dana znati kamo ide. A to je pitanje u kontekstu filozofije politike: kamo ide Ivo', rekao je Milardović koji smatra da su Josipoviću presudili upravo njegova neodlučnost, želja da se svidi svima, pretjerana koncilijantnost i izbjegavanje konflikta. On smatra da se Josipoviću na spomen konflikta vjerojatno kosa diže na glavi, iako je politika upravo polje konflikta. Zaziranjem od konflikta, Josipović zapravo izaziva frustracije čak i kod onih koji su mu inače naklonjeni.
'Ako Josipović svoju političku budućnost bude konstruirao na način kako je vodio državu u posljednjih pet godina, onda je ta budućnost upitna', ističe Milardović. Smatra da bivšem predsjedniku neće biti lako: s konfliktnim Milanovićem ne može izaći nakraj 'jer su to dvije različite osobnosti', utočište kod Nikice Gabrića nesigurno je jer je temelje te dvorske stranke narušila kardinalno pogrešna odluka da se umjesto na lokalne izađe za europske izbore, dok bi približavanje ORaH-u moglo biti fatalno za taj projekt Mirele Holy s obzirom na unutarstranačke podjele upravo oko podrške Josipoviću i postizborni pad rejtinga.
Jedina šansa Josipoviću mogao bi, zaključuje Milardović, biti nekakav 'skriveni potencijal, sad kad je ranjen da pokaže što može'. No i to je, reklo bi se, u sferi metafizike.
Jaroslav Pecnik smatra da Josipović nema kapital od milijun glasova, ali 'određeni politički ugled i kapital svakako ima' i nikad ga se neće moći otpisati kao političara.
'Ne vidim što bi on to bitno mogao ponuditi, a da to bude građanima interesantno. Politika je isto tržište ideja, a ovo naše je već zasićeno. Iz onoga što je Josipović radio ne vidim što bi novo mogao ponuditi da bude dio njegovog političkog identiteta. On se kreće u okviru onoga što je pristojno građansko društvo, kanona građanske demokracije, a taj je prostor popunjen. To ne znači da nam ne trebaju pristojni ljudi poput njega - građani vole pristojne ljude, ali malo je građana u našem društvu; birači obično biraju barabe, smutljivce koji su im simpatični zbog toga što su znali pomoći sebi pa bi onda mogli i drugima', kaže Pecnik, politički analitičar i potpredsjednik laburista.
Josipović neosporno ima ugled, ali je na njemu da procijeni hoće li ući u aktivnu politiku ili će biti prateći orkestar i ostvarivati ciljeve iz sjene.
