Drugog dana suđenja u aferi Hypo svjedočila su prva tri svjedoka na okolnosti pregovora s Hypo bankom 1994-1995. godine, kada je Sanader bio zamjenik ministra vanjskih poslova Mate Granića.

U to vrijeme njima nadređen bio je premijer Nikica Valentić koji je danas prvi svjedočio. Valentić je bio premijer bio 1993. do 1995. godine, a prije i poslije toga saborski zastupnik.

9.45 SVJEDOČI BIVŠI PREMIJER I SANADEROV ŠEF - NIKICA VALENTIĆ

Bilo je vrijeme rata s neposrednom opasnošću gotovo svih gradova. Prijetio nam je energetski kolaps, inflacija je u to vrijeme bila 40 posto mjesečno, a prijetio nam je tzv. argentinski sindrom, odnosno progresivni rast inflacije koja bi dosezala i par mjeseci i preko 1.000 posto. Usto, Hrvatska se brinula o 630.000 izbjeglica i prognanika. Dolaskom na čelo vlade, poduzeli smo mjere da se ta situacija prevlada.

Prihvatio sam dužnost premijera uz nekoliko uvjeta, jer nisam po svom habitusu profesionalni političar. Jedan od njih je bio da ću dati ostavku kada Knin bude oslobođen i tako je bilo. Drugi uvjet je bio, a Franjo Tuđman je na to pristao, da poduzmemo oštre ekonomske rezove', rekao je Valentić na početku svoga svjedočenja.

Na pitanje kakva je bila situacija na financijskom tržištu u pogledu mogućnosti dobivanja kredita, Valentić kaže da tržište kapitala nije postojalo: 'Jedino je INA mogla dobiti naftu uz odgodu plaćanja, preko akreditiva, zahvaljujući svojom ranijem statusu i poziciji na tržištu. Primjerice, kad smo se s Tuđmanom dogovarali za put u inozemstvo, INA je davala kartice kojim je jamčila plaćanje troškova. Predsjednik nije imao kartice. Eto kakva je situacija bila.

Tržište je bilo divlje. Stranih banaka još nije bilo, kamate su se kretale od 1,5 i dva posto za kredite domaćih banaka pa se može reći da je godišnja kamata bila od 15 do 20 posto', rekao je Valentić.

Upitan kada su i kako započeli pregovori s Hypo bankom za podizanje kredita, rekao je: 'Nijansi se ne sjećam, prošlo je 17 godina, ali općenito se sjećam. Potpredsjednik Granić je otvorio problem veleposlanstva. Tada smo imali samo veleposlanstvo u Beču i Čileu. Granić je tražio ishođenje kredita. Budžet je postao svetinja u našoj vladi te je svakome ministru rečeno da paze na svaku kunu, pazilo se da se ne probije proračun bili. Makar pod šatorima, nismo htjeli srušiti ekonomski program. Tražili smo od Ministarstva financija suglasnost, a dogovor je bio da se pristupi realizaciji kredita za kupnju veleposlanstava s tim da rok za otplatu ne bude kraći od sedam do osam godina.'

Valentić kaže da se ne sjeća točno tko je izlagao prijedlog o kreditu na sjednici Vlade, ali kaže da misli da je to bio Mate Granić: 'Smatram bitnim da je svaki ministar odgovoran za financijsko poslovanje, ono je vrlo značajno. Ministar mora biti na sjednici Vlade, to smo zahtijevali.' Kaže da je u to vrijeme čuo za Hypo bake kao male pokrajinske banke iz Austrije te da nikoga od zaposlenih nije poznavao. Koliko se sjeća, kamata za kredit Hypo banke bila je ispod 10 posto: 'Mislim da je kamata bila osam ili devet posto.'

Na pitanje odvjetnika Čede Prodanovića tko je potpisao ugovor o kreditu s Hypo bankom, Valentić je rekao: 'Nije bilo moguće da bilo tko potpiše ugovor osim ministra na temelju odluke koju potpisuje premijer! Postojala je delegacija nadležnosti u svakom ministarstvu, ali to je unutarnja stvar svakog ministarstva. Ja ne znam u kojem je ministarstvu tko što radio. Ne isključujem mogućnost da je ministar delegirao svog zamjenika da potpiše takav ugovor, ali u konkretnom slučaju mislim da ga je ipak potpisao Granić.'

Prodanović je zatim postavio sljedeće pitanje: Je li ministar vanjskih poslova Republike Austrije imao ikakvu ulogu u postupku dobivanja ovog kredita?

Valentić je odgovorio: 'Ja sam se jednom ili dva puta na marginama sastanaka sastao s ministrom Aloisom Mockom i nikada mi nije ništa spomenuo. Ne znam jesam li kasnije čuo u kuloarima da je intervenirao, ali nije mi izravno ništa rekao. Tvrdim da mi ministar, predsjednik ni zamjenik ministra (Sanader) o tome nisu govorili.'

Prodanović je priložio i zapisnik sa sjednice Vlade od 5. siječnja 1995. godine u kojemu stoji da je Granić naveo: 'Predlaže se da se prema Zakonu o proračunu koji je odobrio 20 milijuna maraka prihvati prijedlog kredita usuglašen s Ministarstvom financija uz pomoć ministra Mocka...'

Valentić kaže da se toga ne sjeća, a na dodatno pitanje je li kredit s Hypo bankom bio povoljan odgovara: 'Kredit je bio izuzetno povoljan!' Na Sanaderovo pitanje sjeća li se tko je poslao izvješće o trošenju sredstava za kupnju zgrade veleposlanstva u Vladi, Valentić je rekao da se ne sjeća.

10.30 SVJEDOČI  SANADEROV BIVŠI SAVJETNIK - MIROSLAV KOVAČIĆ

Sljedeći svjedok bio je Miroslav Kovačić. On je biosavjetnik zamjenika ministra vanjskih poslova, odnosno savjetnik Ive Sanadera od 1994. godine. 'Moja zaduženja su bila rad u uredu, pripremanje sastanaka, brifinga...', rekao je na početku.

Objasnio je da ima saznanja o pregovorima o kreditu Hypo banke koji su se intenzivno vodili od kraja 1994. do početka 1995. godine. Pregovore je, kaže, vodio Ivo Sanader ispred Ministarstva vanjskih poslova i predstavnika Hypo banke. Rekao je da je tih sastanaka bilo desetak a na njima je bio Sanader i Kulterer s jednim od svojih suradnika. 'Sjećam se da je na jednom sastanku bio prisutan i Mate Granić, tadašnji ministar. I to na jednim od kasnijih sastanaka', rekao je Kovačić.

Upitan je li sudjelovao na sastancima i sastavljao bilješke, rekao je da nije, te da ne zna njihov sadržaj. 'Moj je zadatak bio po nalogu Sanadera povremeno nazvati Kulterera da dođe na sastanak', rekao je.

'Vrata moga ureda su uvijek bila otvorena. U nekoliko navrata sam dočekao Kulterera, porazgovarao s njim i doveo ga u kabinet zamjenika ministra. Ne sjećam se da je s hrvatske strane još netko prisustvovao tim sastancima', rekao je Kovačić.

Na pitanje odvjetnice Jadranke Sloković je li odmah u Ministarstvu počeo raditi na mjestu Sanaderovog savjetnika, rekao je dva mjeseca prije bio na probnom radu kod Sanadera a da je kasnije i zaposlen. Tvrdi da se služi engleskim jezikom, a da njemački može razumjeti do određene mjere. S Kultererom je, kaže, komunicirao na engleskom jeziku.

Upitan zna li točno o čemu se razgovaralo na sastancima Sanadera i Kulterera, rekao je: 'Ja sam radeći u Ministarstvu kasnije imao razloga zaključiti da se razgovaralo o kreditu, ali u to vrijeme nisam imao direktnih saznanja o čemu se razgovaralo.'

11.00 SVJEDOČI DIREKTORICA ELANA - BOŽENA KLJUČARIĆ

Ključarić je rekla da je Sanadera upoznala kada je radila u Elanu Begunje, dok je Elan bio u vlasništvu PBZ-a i to na dan kada je Kulterer bio u PBZ-u. Kaže da nije prisustvovala razgovoru Sanadera i Kulterera, nego kasnije kada su pričali vezano za Elan. Nije sigurna koja je to godina bila.

Opisala je dan kada je upoznala Sanadera u hotelu Westin: 'Mene je Martin Katičić pozvao na sastanak s Kultererom. Kada sam došla u Westin, rekao mi je da pričekam 20-ak minuta. Kada su došli po mene, Katičić me upoznao sa Sanaderom. Na sastanku smo bili Katičić, Kulterer i ja.'

Pitanje odvjetnika Gorana Suića je li u kreditu Hypo banke za Elan sudjelovao Sanader, sudac Ivan Turudić je zabranio. Nakon zabrane još niza pitanja, Sanader je pitao Ključarić kako joj se činio sastanak u Westinu? Ključarić je rekla da joj se činilo da je Sanader s njima bio na neformalnom sastanku, te da joj nitko nije rekao da će na sastanku biti Sanader. Kaže da ne isključuje mogućnost da se Sanader tamo slučajno našao.

11.20 ZAVRŠENO SUĐENJE!

Sanader se, podsjetimo, tereti da je kroz pregovore s Hypo bankom, uzeo 3,6 milijuna kuna provizije. Jučer je Sanader ponovno s gnušanjem odbacio sve optužbe rekavši da je 20 godina služio Hrvatskoj i da je na cijelo to razdoblje ponosan. Njegov odvjetnik Čedo Prodanović rekao je da će obrana dokazati da je glavni pregovarač s Hypom bio Mate Granić, a ne Sanader. Mate Granić svjedoči 11. studenog.