Igrina kampanja je koncipirana kako bi ju prelazila dva igrača. Oni se mogu udružiti po principu split screena (podijeljeni ekran) ili se pak pronaći negdje na bespućima interneta. Cilj je stvoriti taktičku suradnju. Dakle, dok jedan puca po neprijateljima i na sebe navlači njihovu pozornost, drugi bi ih trebao flankirati, ili barem pružati vatrenu podršku pomoću snajpera. Glavni element, ali i glavni problem!

Naime, to jako dobro funkionira na papiru, no ako se na internetu sparite s nekom facom koju je baš briga za bilo kakvu vrstu suradnje, cijeli koncept pada u vodu. A takvih je egoističnih faca jako, jako puno. Dakle, u tim situacijama možete zaboraviti bilo kakvu taktiku, pa će se kooperacija svoditi tek na pomaganje pri oživljavanju. Suigrač će na to biti prisiljen, jer ako vas ne zakrpa i ne pridigne s tla, nema mu daljnjeg napredovanja. Paradoksalno je što se pravilna kooperacija često pojavljivala tek kada smo igrali s likom kojeg je vodila umjetna inteligencija. Štoviše, njemu je bilo puno lakše zadavati borbene komande, jer živi čovjek na njih reagira samo ako hoće.

Već je sada vidljivo da u konceptu novog Army of Two nešto fali. Međutim, ako si pronađete pravog suigrača, to jest pravog prijatelja iz stvarnoga života, ovaj virtualni uradak znade biti jako zabavan. Ono što nam se najviše svidjelo u igri je odličan sustav konfiguracije oružja: po terenu skupljate novac i dijelove te ih kasnije koristite za kreiranje specifičnih pljuckalica. Kombinacija stvarno ima pregršt, a kreirana oružja možete koristiti i u kasnijem, eventualnom ponovnom odigravanju igre. Army of Two ima još dosta prednosti i mana koje smo ipak ostavili za video recenziju. Sve u svemu, nije loše ili, kako bi se to kolokvijalno reklo, ni vrit ni mimo.