Lijepo je zaradio konzultant Alon Shkarlek, direktor firme ASP Consulting, za svoj dvogodišnji angažman, od 2005. do 2007, u prodaji Hypo Consultants, jedne od firmi u vlasništvu u međuvremenu bankrotirane Hypo Alpe Adria banke. Za svoj trud dotični je dobio čak pet milijuna eura, kako se saznalo tijekom njegova jučerašnjeg svjedočenja na istražnom povjerenstvu austrijskog parlamenta u političkoj pozadini afere Hypo. Na šokirana pitanja zastupnika je li to možda preveliki iznos, Shkarlek je izjavio da je to 'u branši uobičajeno' te se požalio kako je na kraju dobio tek četiri milijuna i to s devet mjeseci zakašnjenja! Na pitanje planira li taj novac sada – kada se pokazao sav taj kriminal i korupcija Hypo banke – uplatiti u austrijski državni proračun, konzultant je ostao bez jasnog odgovora.

ASP Consulting je kroz dvije godine proveo prvo grubu analizu poslovanja Hypo Consultants, onda pak detaljnu, te je i pratio cijeli proces prodaje te Hypo-kćeri, koju je kupila hrvatska tvrtka Auctor, i to za 65 milijuna eura. Kada se danas ode na službene stranice Auctora, na njima se može naći sljedeće upozorenje: 'Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) je 21. 11. 2014. godine, temeljem zahtjeva jedinog člana društva Auctor d.o.o., donijela Rješenje kojim se društvu Auctor d.o.o. ukida odobrenje za rad te društvo više nije ovlašteno pružati investicijske usluge i obavljati investicijske aktivnosti.'

Zastupnici austrijskog parlamenta htjeli su znati više o tome kako su Hypo Consultants uopće došli u vlasništvo Auctora, s obzirom na to da im se cijeli posao činio sumnjivim. Naime, pri prodaji Consultants se tražilo da kupac preuzme obavezu refinanciranja najmanje 50 posto kredita te tvrtke, a Auctor je preuzeo svih 100 posto obaveza. Ispostavilo se da su krediti za financiranje kredita Hypo Consultants od strane Auctora došli od Hypo banke! Bio je to, kako su konstatirali austrijski zastupnici, 'kreditni ringišpil' te je čak i konzultant Alon Shkarlek priznao da to nije imalo smisla, ali nije znao objasniti kako je do toga došlo. Unatoč honoraru od četiri milijuna eura.

U bonitet Auctora, konzultant Shkarlek nije sumnjao jer je 'iza njega stajao jedan veliki hrvatski medijski koncern', pritom misleći na EPH, tada u vlasništvu Ninoslava Pavića. 'Što je bilo nakon potpisivanja ugovora o prodaji u ožujku 2007. godine, ne znam', rekao je Shkarlek, koji je dodao da nije pravnik i da su ugovore o prodaji sastavili ljudi iz Hypo banke.

Kada je, pak, riječ o udjelima koje je posjedovao Hypo Consultants u hrvatskim firmama, Shkarlek je izjavio da su neke investicije bile dobre, a neke loše.

Zastupnik stranke Team Stronach Robert Lugar se, pak, naročito zanimao za ulogu Damira Farkaša, koji je bio menadžer Hypo Consultantsa, u cijeloj priči. Lugar je u rukama imao i dokumente u kojima su bili detalji o ugovorima koje je Farkaš imao s Consultantsom te je pitao Shkarleka je li se savjetovao s Farkašom. Ovaj je odgovorio da jest s njime komunicirao, ali da bi bio sukob interesa ako bi Farkaš procijenjivao firmu koju je vodio, odnosno, Consultants.

Zastupnik liberalne stranke Neos Rainer Hable se također zanimao za honorare koji su otišli Farkašu nakon prodaje Consultantsa, zaključivši da taj hrvatski menadžer 'kao da je dobio jackpot na lotu'. 

Zanimljivo, konzultant Shkarlek se na ispitivanju pred istražnim povjerenstvom nije mogao sjetiti ničega što je ukazivalo na sumnjive procjene, bilance, kredite i sve ostalo što je na kraju rezultiralo bankrotom Hypo banke. Ne može se, doduše, poreći članovima istražnog povjerenstva da Shkarleka nisu roštiljali pitanjima, s obzirom na to da je samo njegovo ispitivanje trajalo četiri sata. Iako je na vidjelo izašlo mnogo zanimljivih informacija, naročito o poslovanju Hypo banke u Hrvatskoj, još zanimljivije je sve to čega se konzultant nije, eto, mogao sjetiti. Dnevnik Der Standard je sve komentirao sljedećim naslovom: 'Izdašan honorar za rupe u sjećanju'.

Sljedeći svjedok bio je porezni savjetnik Alexander Greyer, čija je tvrtka Confida 2004. i 2005. provjeravala poslovanje Hypo banke. On je svjedočio oko tri sata, no većinom u vezi stvari koje nisu direktno povezane s Hrvatskom. Nakon njega je pred istražno povjerenstvo došao Walter Groier, osnivač Confide, koji je odbio da ga se fotografira tijekom svjedočenja. Njega se pitalo o turističkom projektu Skiper u Hrvatskoj, u koji je Hypo banka uložila 260 milijuna eura, većinom bez odgovarajućeg osiguranja. Na kraju je u Skiperu izgubljeno čak 160 milijuna eura. Grioer je rekao da se on procjenom tog projekta nije bavio. Onda su mu prezentirani dokumenti u vezi firme AluFlexPack iz Hrvatske, koja je bila povezana s Hypo Conslutants. Zastupnica Zelenih Ruperta Lichtenecker pitala je Groiera je li to bila paravan-firma, a on je odgovorio da o tome nema saznanja.

Hable je na zasjedanje istražnog povjerenstva donio i veliki karton na kojemu je pisalo 'Bankraub 2.0', odnosno, 'Pljačka banke 2.0', na kojemu je bilo nacrtano poslovanje Hypo banke, koje ovaj austrijski političar ovako opisuje: 'Hypo je davao ljudima bez boniteta kredite, a ti ljudi su zapravo bili samo paravani pravih vlasnika.' Hable ističe da su svi projekti Hypo banke u Hrvatskoj već 'na drugi pogled bili sumnjivi' te da se radilo i s falsificiranim papirima i bilancama. 'Tako se danas pljačkaju banke', zaključio je Hable. Kao konkretan primjer naveo je hrvatsku firmu za proizvodnju vina Singulus, 'u kojoj su utopljeni milijuni'. Singulus je 2004. procijenjen na 4,8 milijuna eura, a 2006. godine – kada se prodavao njegov vlasnik Hypo Consultants – na 11,4 milijuna.

U svakom slučaju, nakon cjelodnevnog zasjedanja mnogo toga bilo je jasnije, a još više toga nejasno. Hrvatska je bila zapravo tema dana, a očekuje se da će tako biti i sljedećih dana na istražnom povjerenstvu, koje onda odlazi na ljetnu pauzu. No prije toga se očekuje i svjedočenje bivšeg člana uprave Hypo banke, zaduženog baš za Hrvatsku, Guentera Striedingera, koji je trenutno na odsluženju zatvorske kazne te bi iz ćelije trebao biti doveden u austrijski parlament.

Liberalni Neos je na kraju dana poručio da smatra da je austrijsko pravosuđe 'kapituliralo pred aferom Hypo'. Ipak, u Austriji su neki ljudi osuđeni i neke istrage napravljene. Ako je austrijsko pravosuđe u aferi Hypo doista kapituliralo, što bi se onda trebalo reći za hrvatsko pravosuđe?