Kada je prije četiri godine mladi Rus Petr Šalov znanstvenim istraživanjem utvrdio da je razina olova u krvi djece u njegovu gradu na krajnjem istoku Rusije alarmantna, vlasnik lokalnog rudnika prišao mu je i zabrinuto rekao: 'I ja imam djecu.' Vasilij Vsolcev, inače zastupnik u Dumi, bio je toliko šokiran zagađenjem okoliša teškim metalima da je ubrzo obustavio iskorištavanje olovne rude i sada se bavi samo reciklažom starih baterija.

Petr Šalov, inače predsjednik Dalekoistočnog fonda za zdravlje i okoliš, 2005. godine utvrdio je da od 300 djece u njegovu rodnom Dalnegorsku, njih 25

posto u sebi nosi između 10 i 42 mikrograma olova po decilitru krvi. Uz pomoć znanstvenika iz Vladivostoka i američke države Idaho, Šalov je zatim ocijenio da u cijeloj dolini rijeke Rudnaje svako četvrto dijete ima više od 20 mikrograma olova u decilitru krvi. 'Olovo u naš okoliš dolazi zbog topljenja olovne rude. Najviše ga je u zraku koji udišemo, a iz zraka prenosi se i taloži u tlu odakle se može prenijeti na ljude putem hrane ili izravnim kontaktom', objašnjava Šalov.

Rezultati analiza tla također su bili šokantni. Tla na igralištima oko dječjih vrtića sadržavala su između 1.000 i 11 tisuća mikrograma olova po kilogramu tla. Ruski zakoni već i četiri puta manje koncentracije olova u tlu nazivaju 'ekstremno opasnima'. Šalov je zato odlučio očistiti mjesta gdje se djeca igraju, ali prvi je toga dvije godine je prikupljao novac. Međunarodna organizacija Green Cross osigurala je 240 tisuća dolara i radovi su mogli početi.

'Iz jednog pješčanika površine 40 m2 izvadili smo pet tona gotovo čistog olova pomiješanog s malo pijeska. Djeca su se tamo svakodnevno igrala jer nitko nije znao koliko je igralište zagađeno', priča Šalov koji je završio ekološke studije u Idahu, gdje je vidio kako su Amerikanci očistili mjesto Bunker Hill od ogromnih količina olova.

U tri godine Petrova nevladina organizacija uz pomoć 15 znanstvenika i volontera uspjela je očistiti 11 igrališta, komadić sigurnog okoliša za najmlađe. Bagerima su kopali do 30 cm ispod površine na igralištima površine od 500 do 5.000 četvornih metara. Zagađeno tlo zatim su odvezli na deponij obližnjeg rudnika olova, a na igralište dovezli zdravo tlo iz prirode.

Izvor najtežih zagađenja u dolini je osam rudnika u kojima se iskorištavaju olovo, bor, cink, srebro i bizmut. Nakon vađenja olovne rude, ona se transportira željeznicom do pogona u kojima se topi da se dobije čisto olovo. Tada se u zrak ispuštaju plinovi metala poput olova, cinka i kadmija. 'Jedan od rudnika smješten je u gradu. Zbog takve situacije Institut Blacksmith naš je grad 2006. godine proglasio jednim od najzagađenijih mjesta na planetu', kaže Šalov koji je pokrenuo projekt jer više nije mogao čekati reakciju ruskih vlasti.

Plod svog rada uočio je već nakon tri godine – broj djece s prevelikom koncentracijom olova u krvi u Dalnegorsku smanjio se na 8,5 posto. 'Osim uklanjanja tla, morali smo obrazovati roditelje koju hranu i koja mjesta izbjegavati kako bi smanjili izloženost svoje djece i samih sebe olovu. Ovaj projekt je dobar, ali je jako skup', naglasio je Šalov jer su sredstva Green Crossa bila dovoljno samo za polovicu projekta, dok su druge troškove pokrili dalnegorska bolnica, Sveučilište u Vladivostoku i općina. Cijena trogodišnjeg projekta na kraju se popela na pola milijuna dolara.

Urednik moskovskog mjesečnika Ekologija i život Juri kaže da ovakvi drastični primjeri zagađenja u Rusiji nisu rijetkost, ali i reakcije ruskih vlasti na kršenje ekoloških zakona često su čudne. 'Vlasti najčešće samo opominju i naplaćuju kazne industrijskim pogonima koji krše ugrožavaju ljudsko zdravlje, ali ih ne zatvaraju. Industrija papira koja je zagađivala naš najveći rezervoar pitke vode Bajkalsko jezero zatvorena je tek kad ga je doista ugrozila. Nakon nekoliko godina pogoni su opet otvoreni', objašnjava Juri.

Osim toga, dodaje Šalov, središnje ruske vlasti u Moskvi nisu spremne pomoći projektima kao što je čišćenje dječjih igrališta u Dalnegorsku od olova: 'Pisali smo vladi, ali nam nisu odgovorili.' Ova ruska priča, ipak, inspirirala je 850 sudionika Ministarske konferencije o okolišu i zdravlju koja se od 10. do 12. ožujka održava u talijanskom gradu Parmi u organizaciji Svjetske zdravstvene organizacije. Šalov je ovdje došao primiti nagradu nevladinih organizacija za jedan od najuspješnijih primjera konkretne akcije za poboljšanje okoliša. Novčana nagrada od tisuću dolara nije dovoljna za čišćenje još jednog dječjeg igrališta u Dalnegorsku, ali Šalov kaže da će ga upotrijebiti za edukaciju djece i roditelja o izbjegavanju unošenja teških metala u organizam.

www.thehealthfund.org