Donedavni ministar obrane Mario Banožić sam sebe smijenio je s te funkcije nakon što je izazvao tešku prometnu nesreću - zasad, kako policija sumnja, samo iz nehaja - tako što je u cik zore na cesti kod Vinkovaca po magli pretjecao kamion i usmrtio 40-godišnjeg Gorana Šarića. Vjerojatno najosporavaniji ministar u Plenkovićevoj vladi prestaje obnašati tu dužnost još dok se nalazi u bolnici u teškom zdravstvenom stanju, nakon, za premijera, neuobičajeno hitre reakcije. Na njegovo mjesto - još ekspresnije - postavljen je osječko-baranjski župan Anušić
Afera oko dodjele na korištenje državnog stana i ubiranja naknada za odvojeni život, čime se Banožić našao u sukobu interesa, potom otkriće da je uzeo povlašteni APN-ov stambeni kredit, premda ima plaću od tri tisuće eura, pa bizarno inzistiranje na razvoju vlastite akademske karijere i smiješni radovi koje je pritom predstavljao znanstvenima, korištenje vojnih resursa kao svog taksi prijevoza, a na koncu i opći dojam da ne obiluje kapacitetima za posao koji radi - ništa od toga nije ugrozilo Banožićevu poziciju sve do ovog vikenda i prometne nesreće s tragičnim ishodom.
Njene okolnosti zasad se doimaju poprilično jasnima, makar se dio javnosti sve intenzivnije bavi neobičnim podatkom da ni nekoliko dana kasnije nisu poznati rezultati nalaza krvi i urina, odnosno odgovor na pitanje jesu li u njima pronađeni tragovi alkohola ili opijata. Andrej Plenković bio je brži čak i od toga.
Donedavnog ministra obrane u javnosti se već godinama 'cipelarilo' zbog skandala koje je nanizao, no nitko to nije činio tako strastveno i maštovito kao predsjednik države Zoran Milanović - koji bi, ironije radi, upravo s Banožićem barem formalno morao surađivati na temama vezanima uz obranu. On je za Plenkovićevog ministra otvoreno zazivao zatvor i prozivao Državno odvjetništvo da se prave blesavi na dokaze koji su im bili pod nosom, a baš to navodno je bio jedan od premijerovih motiva da ovoga čvrsto i bezrezervno drži na dužnosti.
Čisti inat, tvrdili su kuloari.
Sam Banožić po istima se smatrao eksponentom utjecajnog slavonskog HDZ-ovca Tomislava Čuljka, a koji je po ustaljenom obrascu stranačkih senatora u izvršnu vlast delegirao sebi odane mlade kadrove, no s vremenom je postalo jasno da njegov autoritet izvire isključivo iz premijerove podrške. Kao što je to bilo s, recimo, Gabrijelom Žalac.
A jednom kada takvi ljudi padnu, obično im nema političkog povratka.
U samom HDZ-u Banožić je proteklih godina bio i na funkciji predsjednika stranačke organizacije u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje se suočio - a neki kažu da ih je i izazvao - s ogromnim problemima i nezadovoljstvom članstva koje je u jednom trenutku masovno prešlo u Domovinski pokret Ivana Penave. Zbog toga ga je otvoreno prozvao osječki župan Ivan Anušić, navodno jedan od Plenkovićevih rivala za mjesto predsjednika stranke, pa je svađa slavonskih HDZ-ovaca nekoliko dana punila medijske stupce, sve dok ih sam Plenković nije primirio i natjerao da objave da se radilo o 'nesporazumu koji se riješio u jednom kvalitetnom razgovoru'.
Banožić je na posljednjim izborima bio jedini kandidat za predsjednika vukovarsko-srijemskog HDZ-a, što je i logično jer je njegov prethodnik Damir Juzbašić s dožupanom Josipom Dabrom prešao Penavi, no za mjesto potpredsjednika vodila se zanimljiva bitka u kojoj je pobijedio Damir Dekanić.
Da, onaj Dekanić koji je nedavno uhićen i optužen jer je službenim automobilom pijan izazvao prometnu nesreću, a onda pokušao lažirati podatke i prikazati da je vozač bio netko drugi.
HDZ je u evidentnim problemima u Slavoniji i s Banožićem i bez njega. A njemu nakon oporavka od teških ozljeda - zbog čega ga mediji i politika upadljivo manje 'cipelare' nego dosad - slijede kazneni postupak i mogući zatvor. Ali i mogućnost da eventualno pokuša opstati u politici reaktivacijom saborskog mandata.
'Teoretski da, ali u praksi se to neće dogoditi', uvjeren je komunikacijski stručnjak i politički analitičar Jerko Trogrlić.
'Dosad smo u hrvatskoj politici imali sličnih slučajeva, a najviše usporediv je onaj Radimira Čačića, no tada se radilo o ozbiljnom političkom kapitalcu i drugoj najutjecajnijoj osobi u tadašnjoj Vladi. Čak i on dugo vremena se, u političkom smislu, oporavljao od posljedica prometne nesreće koju je izazvao. Mario Banožić opstajao je na položaju prvenstveno kao netko tko se javno svađao s predsjednikom države, dok je sve ostalo - brojne afere u kojima se našao, propusti koje je počinio i evidentno nesnalaženje u vođenju resora - predstavljalo teški uteg za Plenkovića, a da mu istovremeno ovaj nije donosio ama baš nikakve dodatne bodove ili poboljšavao rejting. Ne, Banožić više nema baš nikakvu političku budućnost', kaže Trogrlić za tportal.
Drugim riječima, pojašnjava, Banožić nije ni smio biti ministar i na funkciji su ga održavali isključivo Milanovićeva nesklonost i Plenkovićev kapric.
Trogrlić se slaže da se HDZ u Slavoniji nalazi u golemim problemima.
'Već godinama tinjaju sukobi, članstvo se rasulo, a istovremeno se upravo ondje nalazi njihov ozbiljan politički konkurent u obliku Domovinskog pokreta i Ivana Penave. Čini mi se da se dosta toga rasulo nakon što se Tomislav Čuljak izmakao u sjenu. Banožićev problem također im nije pomogao, ali ako ćemo biti optimistični, možda bi mogao poslužiti za neku vrstu clean starta. Rejting i trendovi HDZ-u ondje svakako ne idu na ruku', smatra Trogrlić.
Predlaganje Ivana Anušića za novog ministra obrane ovaj analitičar vidi kao jedan od najboljih Plenkovićevih poteza u posljednje vrijeme.
'On je sa 17 godina otišao u rat i cijenjen je, ima autoritet na tom području, a s druge strane je potpredsjednik HDZ-a pa Plenkoviću nitko neće moći prigovoriti na odabiru. Kao i kod obnove Banovine koja je dramatično 'štekala', pokazalo se da je najbolje rješenje imenovati političkog i stranačkog kapitalca. Ondje Bačića, ovdje Anušića', objašnjava Trogrlić.
Nije, kaže, siguran da je ovo prvi put da se Ivanu Anušiću nudi ministarsko mjesto - ali ovo je prvi put da ga je prihvatio, iz niza mogućih razloga.
'Ne zaboravimo da je upravo Anušić osoba za koju se može tvrditi da nije na Plenkovićevoj liniji, on je najglasnije i najčešće kritizirao šefa stranke - a na koncu i samog Banožića - te mu je de facto predstavljao protutežu i stranačku opoziciju. Ovdje se sasvim sigurno ne radi o iznenada otkrivenoj ljubavi. Moguće je da je Anušić procijenio da se radi o održivom rješenju jer smo na samo šest mjeseci od parlamentarnih izbora, a možda je osjetio spomenute slabosti u stranci i shvatio da je dobio izvanrednu priliku staviti pod kontrolu i organizaciju u Vukovarsko-srijemskoj županiji, dakle cijelu tu izbornu jedinicu. No moguće je i da naprosto više nije mogao odbiti Plenkovića jer bi to ovaj iskoristio protiv njega', smatra Trogrlić.
Sam premijer i predsjednik HDZ-a je, kaže, povukao izvanredan potez jer na poziciju ministra obrane postavlja ozbiljnog kapitalca, suprotno predviđanjima Zorana Milanovića da će se raditi o 'poslušniku'. Anušićev profil je, objašnjava, usporediv s profilom Milanovićevog ministra Ante Kotromanovića.
'Dakle, Plenković je neutralizirao Zorana Milanovića, a istovremeno i riješio unutarstranački problem po principu da je uvijek dobro držati prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže', zaključuje Trogrlić.