Tako je 5.500 stanovnika Lampeduse proteklih mjeseci suočeno sa 18 tisuća izbjeglica – ponajviše mladih ljudi iz Tunisa, ali i sve više iz Libije, za koju tek najavljuju imigrantski cunami prema Italiji.

Sve imigrante (trenutačno oko šest tisuća, o. p) maknut ćemo s otoka u roku od 60 sati, lokalno stanovništvo nominirat ćemo za Nobelovu nagradu za mir, a ja sam si za nedavnog surfanja internetom na Lampadeusi kupio vilu – poručio je javnosti 'Il Duce' novokomponiranog talijanskog populizma. Mještanima je donio punu torbu obećanja, u kojoj su još bile i porezne olakšice te investicije u razvoj kockarskog turizma.

Reakcija lokalnog stanovništva bila je, javlja Guardian, vrlo povoljna za talijanskog premijera. Nekontroliranu invaziju na otok mještani su ranije pokušali suzbiti blokiravši glavnu luku ribarskim čamcima.

Istovremeno, oporba optužuje Berlusconija da je pobjegao iz Rima i napravio PR diverziju kako bi osujetio istragu o slučaju podmićivanja britanskog odvjetnika Davida Millsa.

Centar za imigrante na Lampedusi pretrpan je od siječnja, kada su uslijed pada diktatorskog Ben Alijevog režima kolabirale tuniske obalne straže. Osim smještaja (mnogi spavaju pod otvorenim nebom pokriveni smećem), otočkom centru dramatično nedostaje hrane. Izbjeglice su sada počele pristizati i s libijskih obala, a među njima je zasad ponajviše Eritrejaca, Etiopljana i Somalijaca. Preko tri tisuće imigranata već je potražilo put do Francuske, gdje imaju rođake.

Talijanski ministar Roberto Maroni tvrdi da su većina tuniskih došljaka ekonomski, a ne politički imigranti (traže bolji životni standard, a ne bježe od političkog progona) te da s novim tuniskim vlastima već rade na njihovom povratku u Afriku.

Što se tiče Libije, strahuje se da bi uskoro zbog rata na talijanske obale moglo dospjeti 50 tisuća prognanika. Postoje sumnje da je Italija dosad imala tajni dogovor s Gadafijevom Libijom o preuzimanju ilegalnih useljenika, pri čemu nije jasno što se s njima potom događalo. Čini se da je to bila jedna od talijanskih metoda suzbijanja ilegalnog useljeništva. Europski parlament je prije šest godina donio rezoluciju u kojoj sumnjiči talijansko-libijsku suradnju, jer Libija nije potpisnik Ženevske konvencije o prognanicima. Oko Lampeduse i drugih punktova u Italiji razvijena je i kriminalna mreža trgovine ljudima i distribucije ilegalnih imigranata po Europi, na kojoj također zarađuju pojedine talijanske strukture. No to je već složena i neugodna tema - jednostavnije je i efektnije doletjeti upomoć očajnim stanovnicima otočića i populistički im polaskati da ih svih 5.500 valja kandidirati za Nobelovu nagradu.