Rezultate Schweizerova istraživanja, objedinjene u knjizi 'Izbacite ih sve van', prenio je američki tjednik Newsweek, a temu je promptno preuzeo i istraživački tim kultne CBS-ove emisije '60 minuta'.

Vođen navodima da članovi Kongresa rutinski trguju na burzama vođeni povlaštenim informacijama do kojih dolaze na svom radnom mjestu, politički konzervativac Schweizer (47) latio se češljanja kongresnih spisa  kako bi vidio ušto ulažu zastupnici. Istragu je ograničio na svega desetak osoba — čelnike obaju domova Kongres i članove ključnih odbora – fokusirajući se na njihove burzovne aktivnosti u vrijeme velikih političkihinicijativa s potencijalnim utjecajem na financijska tržišta. Rezultati su potvrdili činjenicu koja, nažalost, malo koga iznenađuje: političari neometano profitiraju zlorabeći povlaštene informacije, u okolnostima pod kojima bi tzv. obični građani završili iza rešetaka.

Iako je Schweizer savjetnik Sarah Palin za vanjsku politiku, zbog čega na njegovo istraživanje pada sjena sumnje u čistoću motiva, među onima koje proziva nalaze se podjednako demokrati i republikanci.

Kapitalni dobici supružnika Kerry

Prvo veliko otkriće povezano je s revizijom zdravstvenog osiguranja Medicare iz 2003., kada se proširenje prava na lijekove na recept pokazalo lukrativnim za farmaceutsku industriju, ali i za mudre ulagače s Capitol Hilla. Bivši predsjednički kandidat Demokratske stranke i senator iz Massachusettsa John Kerry bio je predsjednik sekcije za zdravstvo moćnog senatskog Odbora za financije.

Dok se konačni nacrt zakona – bez ograničavanja cijena lijekova - bližio usvajanju, brokeri Johna Kerryja i njegove supruge Terese Heinz Kerry bili su zauzeti trgovinom farmaceutskim dionicama. Schweizer je otkrio da su izvršili čak 111 burzovnih transakcija s farmaceutskim tvrtkama, od čega 103 kupnje. Kerryjev kapitalni dobitak od transakcija iznosio je od 500.000 do dva milijuna dolara (informacije su neprecizne zbog pravila koja omogućuju kongresnicima da svoje dobitke prikažu u širokim rasponima).

'Senator Kerry ne kupuje, prodaje ili trguje dionicama', kaže Jodi Seth, Kerryjeva glasnogovornica, dodajući da je njegov fundus u obiteljskoj zakladi, koju vode neovisni upravitelji.

Odličan 'tajming' Kerryjevih upravitelja u trgovini farmaceutskim kompanijama ponovio se 2007., kada je vlada razmatrala hoće li ukinuti subvencije za lijekove protiv anemije za oboljele od raka. Kada je objavljeno da će subvencije biti limitirane, dionice u Amgenu, jednoj od pogođenih farmaceutskih kuća, pale su za 15 posto. Kerryjeva supruga bila je dioničarka Amgena, ali je izbjegla gubitak; njezin udio, vrijednosti od 500.000 do milijun dolara, 'iskrcan' je nešto više od tjedan dana prije vladine objave.

Trgovina nakon povjerljivih sastanaka

Drugi slučaj veže se uz diskusiju o reformi zdravstva na inicijativu predsjednika Baracka Obame. Schweizer izvještava da je u tom razdoblju John Boehner, bivši šef republikanaca u Zastupničkom domu, ulagao 'desetke tisuća dolara' u dionice zdravstvenih osiguravatelja, koje su ostvarile značajne dobitke nakon što je propao dogovor o predloženom državnom osiguranju.

Na upit Newsweeka, Boehnerov glasnogovornik poručio je da njegov šef ne trguje dionicama osobno, već ima 'financijskog savjetnika u Ohiju'.

Jedna od dramatičnijih epizoda u knjizi odnosi se na burzovnu aktivnost republikanca Spencera Bachusa iz Alabame, koji je kao član Komisije za financije Zastupničkog doma sudjelovao na povjerljivim sastancima za vrijeme financijske krize 2008., nakon čega je zaradio značajan novac trgujući dionicama.

Bachus je bio poznat u Zastupničkom domu kao čovjek koji je volio trgovati dionicama, pa je tako jedne godine prijavio kapitalnu dobit od 150.000 dolara od burzovnih aktivnosti. Ipak, iznenađuje da je prilično hrabro ušao u financijske transakcije u osvit financijskog kolapsa, o čijim je zlogukim dimenzijama saznao iz prve ruke, na povjerljivim 'brifinzima' od guvernera američke Središnje banke (FED) Bena Bernankea i ministra financija Henryja Paulsona. Nakon dva takva brifinga, 19. rujna 2008., Bachus je kupio opcije u indeksnom fondu (ProShares UltraShort QQQ) koje su odgovarale prognozama o padu tržišta. To se i dogodilo, a 23. rujna Bachus je opcije kupljene za 7.846 dolara prodao za više od 13.000 dolara.

Izbjegavanje financijskog potresa

U vrijeme kada su Kongres i administracija predsjednika G. W. Busha dogovarali program sanacije banaka, Bachus je također kupnjom opcija gotovo udvostručio ulog. Zastupnički dom odbio je prijedlog sanacije banaka, a Bachusova Komisija za financije znala je za promjene koje su potom ušle u konačni zakon. Iza zatvorenih vrata, Bernanke je upozorio članove Komisije na neizbježne potrese globalnog financijskog sustava, koji prijete proširenjem na gospodarstvo. S dogovorenim planom spašavanja, Bachus se činio uvjerenim u njegov učinak kupujući opcije koje su ciljale na rast tržišta – rezultati su bili podijeljeni.

Bachus nije bio jedini član Kongresa koji je trgovao dionicama dok se vlada nastojala postaviti prema financijskoj krizi. Nakon prvog sastanka s Bernankeom i Paulsonom, brokeri demokrata Jima Morana iz Virdžinije i njegove supruge prodali su njihove dionice u čak 90 tvrtki izbjegavajući gubitke s kojima će se uskoro suočiti oni koji su ostali na tržištu. Republikanska kongresnica Shelley Capito iz Zapadne Virdžinije prodala je dionice Citigroupa u vrijednosti između 100.000 i 250.000 dolara, dan nakon prvog sastanka ostvarujući dobit na transakcijama u tom trnovitom razdoblju.

No dok se kongresnicima gleda kroz prste, neke njihove aktivnosti, u najmanju ruku, mogu se činiti neprikladnima. Nancy Pelosi, primjerice, koja bi mogla odgovoriti na nekoliko pitanja o mogućem sukobu interesa, koji u svom istraživanju otkriva Schweizer.

Pelosi u središtu skandalas Visom

Pelosi i njezin suprug Paul 'teže' 40 milijuna dolara, uz značajan portfelj dionica. U proljeće 2008., kada je Pelosi bila predsjednica Zastupničkog doma, Paul je uložio od jedan do pet milijuna dolara u kartičarsku kuću Visa. Ono što je bilo zapanjujuće kod ove investicije, osim težine uloga, bila je i cijena koju je bračni par u konačnici platio. Prvotna burzovna ponuda Vise bila je jedna od 'najvrućih' u desetljeću: cijena dionice skočila je sa 44 na 65 dolara u samo 48 sati. No ta prvotna ponuda po cijeni od 44 dolara bila je rezervirana za institucionalne ulagače i uzajamne fondove, plus - za odabranu grupu individualnih ulagača. Bračni par Pelosi kupio je dionice Vise u tri transakcije, od kojih je prva — 5.000 dionica — kupljena po povlaštenoj cijeni.

Schweizer tvrdi da je Visa povukla 'prijateljski potez' prema važnoj političkoj figuri. Pelosijevi su došli do svojih dionica netom nakon što je u Zastupničkom domu osvanula legislativa koja bi, da je kojim slučajem usvojena, itekako pogodila Visu. Visa zarađuje licencirajući svoj naziv bankama (koje zauzvrat izdaju kartice i naplaćuju kamate) i ubirući naknade od trgovaca za 'provlačenje' kreditnih kartica. Takve naknade iznose od jedan do tri posto iznosa prilikom svake kupnje karticom Visa. Prijedlogom zakona iz 2008. trgovcima bi se dopustilo da pregovaraju o nižim iznosima s velikim kartičarskim kućama koje su se, zgrćući milijarde na tim naknadama, suprotstavile takvom prijedlogu.

Prijedlog zakona prošao je Odbor, ali nikada nije dospio na glasanje u Zastupničkom domu. S vremenom je umro i dva slična pokušaja propala su u pokušaju da dospiju do zastupnika. Kongres je konačno reagirao dvije godine kasnije, u okviru velike reforme vezane uz Wall Street i zaštitu potrošača. Do tada, vrijednost dionica Pelosijevih udvostručena je, a tržište u cijelosti obilježilo dvoznamenkasti pad.

Pelosi siječe svaku sugestiju da postoji veza između njezinih financija i njezinih službenih dužnosti. Njezin glasnogovornik Drew Hammill primjećuje da se i nekoliko ostalih članova Kongresa okoristilo povlaštenim cijenama dionica Vise. Ono što je kontroverzno u svemu jest, po njemu, 'besmislena ideja' plasirana iz desničarskih rovova.

Pelosijev ured mogao je dodati i da nema ničeg nezakonitog u trgovanju dionicama Vise, niti su time prekršena pravila Zastupničkog doma. No u tome i jest bit Schweizerove knjige. Nijedna opisana sumnjiva transakcija 'tehnički' nije nezakonita. 'Kao politička klasa, ozakonili su se nedodirljivima', piše Schweizer.

Iluzorna očekivanja

Čini se da Washington uistinu živi prema vlastitim ekonomskim zakonima. Uže područje D. C.-a preskočilo je Silicijsku dolinu kao i postalo sjedište najviših prosječnih primanja, koja su prošle godine iznosila 84.523 dolara (nacionalni prosjek iznosi 50.046 dolara). Istraživanje financijskog stanja kongresnika s početka studenoga pokazalo je da neto vrijednost članova Kongresa porasla za 25 posto od 2008., u razdoblju kada je prosječno američko domaćinstvo izgubilo 20 posto neto vrijednosti.

Knjiga 'Izbacite ih sve vani' stiže u trenutku kada ogorčenje kako desnih, tako i lijevih pokreta prerasta u opći bijes zbog sustava koji štiti interese malobrojne elite. Schweizer nudi neka rješenja, poput zakona koji će zabraniti članovima Kongresa da trguju dionicama koje nadziru njihovi odbori, no on ne očekuje da će 'stalna politička klasa' samu sebe reformirati.

Schweizer se, međutim, nada da će drugi nastaviti njegovu misiju kroz javne diskusije i dati vjetar u krila kampanji koju bi podjednako mogli podržati Sarah Palin i Michael Moore. Schweizerova motivacija i poruka mogli bi postati kredo koji će nadići pristrane konflikte.

'Mučila me činjenica da politička elita može igrati prema drukčijim pravilima od nas ostalih. U procesu istraživanja, došao sam do zaključka da politička stranka i politička filozofija znače daleko manje nego što mislimo. Washington je grad-poduzeće, a politika je biznis. Ljudi se pitaju zašto ne dolazi do većih promjena u Washingtonu, a razlog je u tomu što stalna politička klasa ima veoma ugodan život. Biznis ide dobro.'