Ako ste se kojim slučajem naivno poveselili da je prošlo vrijeme realityja u kojima za sudjelovanje nije potreban nikakav talent, vjerojatno ste se grdno razočarali činjenicom da je RTL televizija odlučila rehabilitirati projekt od kojega je godinama živjela - Big Brother, naravno, i to ovoga puta konačno u dugoočekivanoj regionalnoj varijanti
Sama činjenica da stanari Big Brother kuće, smještene u Beogradu, dolaze iz svih republika rahmetli Jugoslavije, izuzev Slovenije, ukazuje na to da je ovaj show pravi meltingpot za razne kritičare, moraliste, nacionaliste, licemjere koji će znatiželjno piljiti u njega jedva čekajući da se dogodi nešto što će im biti materijal za razgoropađeno pljuvanje nakon kojega će doživjeti katarzu i osjećati se boljim osobama. A kad se još malo dublje uđe, pa se promotri tko je sve i po kojem kriteriju odabran na castingu između 15 000 kandidata, jasno je da će ovo biti istovremeno i najzanimljiviji i najodurniji show dosad, što je uvelike i potvrđeno u prva dva tjedna emitiranja. Pa iako svjesna da se izlažem mogućnosti da me i samu proglase licemjerkom, ne mogu se othrvati potrebi da napišem pokoju riječ.
Kriterij odabira stanara nikada dosad nije bio neobičniji: u kuću je ušlo šesnaestoro ljudi koji međusobno imaju malo toga zajedničkog, osim eventualno jezika kojim se sporazumijevaju. Različitih su godina, svjetonazora, zanimanja, stupnja obrazovanja i motiva zbog kojih su se uopće prijavili za sudjelovanje. Čak i visine, što nije nevažno. Gotovo da nikad nije bilo razvidnije koliki su razmjeri osiromašenja koje nam se dogodilo u ratu, poraću i tranziciji, a koje ljude tjera na različita poniženja, kao što nikad nije bilo jasnije koliko su medijski moćnici neosjetljivi i spremni na sve vrste eksploatacije zbog zarade.
Suze postarijeg Šumadinca koji moli Velikoga brata da ga pusti van iz kuće, jer će radije ostati siromah čovjek nego u kući, urezale su mi se u pamet čak dublje od činjenice da je u ovoj sezoni odlučeno dovesti format do kraja te, od freak showa u suštini, napraviti pravi pravcati cirkus u kojemu trčkaraju patuljci. Namjerno ovdje ne želim koristiti politički korektan termin, jer na djelu nije motivacija kojom se medijski pokušava javnost senzibilizirati na različitost ili hendikepiranost, već eksploatacija u pravom smislu te riječi. Odabir dvoje fizički hendikepiranih ljudi različitog spola djeluje na prvu loptu kao simpatična provodadžijska namjera, dok istovremeno šalje i opasnu poruku o tome kako se isti trebaju držati zajedno u svojoj 'istosti' i kako svatko u ovom društvu ima svoje točno, unaprijed određeno mjesto čega uvijek treba biti svjestan. Pomisao da je ljubav između dvoje ljudi predodređena i uvjetovana njihovim fizičkim izgledom, jednako je zastrašujuća kao i ona da se ljudi sparuju po nacionalnom, vjerskom, rodnom ili staleškom ključu.
Već spomenutu egidu 'Ljubi bližnjega svoga' stanoviti su stanari shvatili sasvim doslovno, te su već desetog dana u izolaciji pale prve nježnosti i razmjene tjelesnih tekućina i to, ah, kakve li ironije, između udane Hrvatice, majke, katolkinje i slobodnog srpskog opernog pjevača, s glasom i stasom na koje sirotica nije uspjela ostati ravnodušna. Ustadoše na noge dušebrižnici, svi kao jedan složni u ocjeni kako se u ovom slučaju radi o notornom kurvaluku koji se hitno treba javno osuditi i primjereno kazniti, čemu je posebno doprinjela i reakcija oca dotične ženske osobe koji je se odrekao putem medija, ne propustivši pritom ni priliku nazvati vlastitu kćer 'srpskom kurvom'. Bez tendencije da branim gospođu i njezino ponašanje, ne mogu ne primijetiti kako je ponašanje muškaraca koji su ostavljali svoje porodice, ili čak svoje trudne supruge, u medijima bilo tek spomenuto kao činjenica, koja je ubrzo padala u zaborav i na takve se priče nikada nije promatralo s pretjeranom osudom. Medijsku hajku kojoj je ova djevojka, i ne znajući to, izložena, na jednu sasvim novu razinu dovela je i činjenica što je njezin odabranik pripadnik balkanskog plemena s kojim se ne treba miješati ni na koji način, kako su odgajane generacije mladih ljudi postjugoslavenskog doba.
Oblak prašine za frivolnu zabavu
To je posebno zabrinjavajuće jer, ako je namjera ovoga showa bila pružanje ruke pomirenja nekad bratskih naroda u frivolnoj zabavi, već je u samom početku pala u vodu i stvorila kod određenih sumnjičavaca još veći animozitet od startnog. No postupci ove mlade kninjanke, koja je javno učinila nešto što ljudi inače čine u tajnosti, ipak su manje zabrinjavajući od činjenice da se ni socijalna služba ni dječja pravobraniteljica nisu oglasili zbog ostavljanja dvogodišnjeg djeteta rodbini kako bi majka proživjela svojih 15 warholovskih minuta, dok joj suprug plovi morima. Neobično je i to da još nitko nije upozorio na ozbiljnu opasnost od različitih zaraza i boleština onih sudionika showa koji su smješteni na smetlište pod vedrim nebom i čiji se dnevni zadaci sastoje od razvrstavanja otpada stanara glavne kuće, što je još jedna bizarna novotarija ovogodišnje sezone Big Brothera koja će neminovno dovesti do frustracija, a moguće i do sukoba klasnog tipa.
Format reality showa, koji je već u samoj svojoj biti sociološki eksperiment, zaista je ove sezone doveden do vrhunca pa, iako nije posve jasno je li ovaj ambiciozni projekt trebao značiti svojevrsnu ruku pomirenja ili bure baruta, činjenica je da je već u početku podignuo oblak prašine i otvorio mnoga pitanja o kojima će se raspredati na svim razinama, od birtije i tramvaja, do novina i fakulteta. Sretno nam gledanje jer, kako je krenulo, bit će tu još svega!