Ovog se tjedna, naime, doznalo da je ubrzo nakon Vrbošićeva pristupanja HDSSB-u, u Vodovod-Osijek, najveće gradsko komunalno poduzeće, za pomoćnika predsjednika uprave za marketing i odnose s javnošću doveden njegov mlađi brat Branko. Primljen je bez javnog natječaja, na radno mjesto s neto plaćom višom od osam tisuća kuna.

Branko Vrbošić, nekadašnji dopisnik Večernjeg lista, posljednjih godina radio je u Belišću d.d. kao voditelj Ureda za odnose s javnošću. Nedavno je napustio tvrtku uz otpremninu koja, tvrdi nam bivši visokopozicionirani rukovoditelj, prelazi 200.000 kuna jer je imao menadžerski ugovor.

Brankovo zapošljavanje u Vodovodu od 1. veljače nastavak je već uhodanog materijalnog zbrinjavanja članova obitelji Vrbošić u toj tvrtki. Prvo je prije nešto više od godinu dana u pravnoj službi Vodovoda zaposlena snaha tada budućeg predsjednika GV-a, a potom mu je i sin, Slaven, čim je otvorio odvjetnički ured, angažiran na prisilnoj naplati dospjelih dugovanja za isporučenu vodu.

Vrbošićima je krenulo uoči glasovanja o smjeni bivšeg predsjednika osječkoga Gradskog vijeća, Gordana Matkovića, koji je gradonačelniku Krešimiru Bubalu zaprijetio razvlašćenjem iz skupština gradskih tvrtki, pa je Bubalu trebala svaka vijećnička ruka za Matkovićevo rušenje. Josip Vrbošić tada je pogazio obećanje dano Matkoviću da neće podržati njegovu smjenu i 19. ožujka glasovao za nju, da bi potom sam zasjeo na upražnjen stolac predsjednika.

Dobro upućeni u odnose u HDSSB-u Vrbošića danas vide i u vrhu liste kandidata HDSSB-a za Europski parlament. I nakon svega toga on je lakonski, u intervjuu lokalnom Glasu Slavonije – koji je Glavaš u pratnji naoružane skupine i s rješenjem o imenovanju nadzornog odbora s njim na čelu pokorio još 1991. godine – izjavio: 'Prešao sam u HDSSB jer je okrenut boljitku svih. U stranku sam primljen bez ikakvih uvjeta, s bilo čije strane. Interes mi je napredak Grada Osijeka i naše regije.'

Tko je gubernator?

Vrbošićev prelazak iz prve demokratski osnovane hrvatske stranke, u kojoj je pripadao skupini autentičnih socijalnih liberala (nasuprot mešetarima koji su njezin ugled dobro utržili za osobne interese), u vojnički ustrojenu interesnu sljedbu vođenu čvrstom rukom čovjeka koji u mostarskom zatvoru služi kaznu za ratne zločine, zaprepastio je većinu njegovih poštovatelja, studenata, kolega i posebno prijatelja. Jedan od njih, koji je želio ostati anoniman, priznao nam je da vijest o Vrbošićevu prijelazu u HDSSB nikako ne uspijeva 'prožvakati' te da će mu trebati barem 40 isposničkih dana kako bi eventualno prikupio snage nazvati ga i pitati što mu se dogodilo.

A što se uistinu dogodilo uvaženom profesoru koji je još uoči parlamentarnih izbora 2011. godine, kao predsjednik osječkog HSLS-a, zborio: 'Mi nismo stranka u koju bi se ljudi učlanjivali radi zasnivanja radnog odnosa i slično. Stoga nam se javljaju novi ljudi koje brine klizanje Hrvatske prema dolje – prema vladavini lokalnih i područnih gubernatora, a ne vladavini prava. Makar bili 'zadnji Mohikanci', nećemo prestati govoriti o prednostima i boljoj budućnosti u željenoj socijalno-liberalnoj zemlji. U društvu ne može biti privilegiranih i onih koji su dolje, koji moraju šutjeti. Pošteno društvo mora se brinuti o svim ljudima. Ne smije slobodan čovjek završiti na cesti i da o njemu nitko ne brine, dok drugi u Hrvatskoj voze avione.'

U HSLS-u te visoke ciljeve očito nije uspio ostvariti, ali otkad se približio HDSSB-u, rezultati dolaze. Zasad, doduše, samo u njegovu bliskom okruženju, pa nema razloga da ga u tomu ne podrže i poklonici sa Zavoda za zapošljavanje, koji su se na tih nekoliko konkretnih primjera mogli uvjeriti da princip funkcionira.

U to se, u novom stranačkom dresu, ufa bivši dvostruki kandidat za gradonačelnika i saborskog zastupnika kojeg u bivšem, liberalnom, njegovi Osječani nikad nisu prepoznali niti honorirali njegovu žrtvu za opći interes. Aktualnim kolegama samo još mora pojasniti na koga je točno mislio govoreći o 'lokalnim i područnim gubernatorima' i njihovim strankama u koje se ljudi učlanjuju radi zasnivanja radnog odnosa.

Odzvonilo

Vrbošiću, bez sumnje, nije bilo lako kada je nakon mjesec dana zvrndanja keramičkim zvončićem uoči lokalnih izbora 2009. godine, simbolično najavljujući promjene u gradskoj vlasti, poslije prebrojavanja glasova osvojio časno četvrto mjesto među četvoricom kandidata. Premda je branio jake boje HSLS-a, HSS-a, SDP-a i HSU-a, zdesna su ga pregazili Krešimir Bubalo, Anto Đapić i Gordan Matković s 50 do 150 posto više osvojenih glasova.

Odzvonilo im je!', samouvjereno je najavljivao. 'Našim dolaskom u Grad napokon ćemo stati na kraj korupciji i pohlepi. Čistih ruku ulazimo u izbore i čistih ćemo izaći za četiri godine', grmio je pokazujući otvorene dlanove i vjerovao da time utire put u Kuhačevu 9.

Nije pokleknuo ni kada mu na poziv 21. ožujka u Gradsku kavanu na kavu i druženje nije došla nijedna Vesna, vjesnica proljeća, kako bi je narcisom darivao za imendan. Bila je to još jedna šarmantna fora bačena na neplodno tlo, pa je cvijećem i kavama počastio starije dame koje su se ondje slučajno našle i obećale mu glas na izborima.

Nudio je simboličan 'ugovor s građanima' kojim se obvezao otvoriti gradsku upravu, osigurati poslovanje gradskih poduzeća bez gubitaka, zabraniti osobne darove, uvesti jednosmjensku nastavu u škole, novčano pomoći rodilje, dijeliti božićnice i uskrsnice, dodatak na mirovinu najsiromašnijima… Ali narod ga opet nije prepoznao.

I dobio je što je tražio, pa mu profesor Vrbošić sada s tribine HDSSB-a docira kako Hrvatska, poglavito Slavonija i Baranja, gospodarski propada, za što su najodgovornije dvije najveće stranke i njihovi partneri.

Reče i ostade živ! Jer do 2005. godine HDSSB je bio dio najveće stranke i vladao je Slavonijom i Baranjom 15 godina, a njegova bivša stranka, HSLS, bila je partner obiju najvećih stranaka.

Knock-out

Nakon svega, još je jednom pokušao na prošlim parlamentarnim izborima i s 20-ak tisuća vlastitih kuna financirao kampanju. Narod mu je opet, kako bi rekla Biljana Borzan iz SDP-a, pokazao palac dolje. Knock-out

Napokon je stao pred ogledalo i – poput one neugledne žene iz vica koja se gledala, gledala, gledala…, pa na kraju okrenula prema suprugu i rekla: 'Nisi bolje ni zaslužio' – poklonio se 'boljima', kako se ne bi uklonio. Na spomen imena 'generala' Branimira Glavaša na Saboru mladih HDSSB-a utopio se u frenetičnom pljesku okružen poltronima koje je do prije samo nekoliko dana s prezirom promatrao.

'Četverogodišnje iskustvo u radu Gradskog vijeća i česte konzultacije s gradonačelnikom Krešimirom Bubalom te s predsjednikom stranke Vladimirom Šišljagićem uvjerili su me da je riječ o osobama kojima su dijalog i konzultacija visoko na ljestvici političkog djelovanja', izvalio je dr. Josip Vrbošić i ostao živ.

Preostaje još jedino hodočašće u mostarski zatvor, na poklonjenje duhovnom vođi i traženje blagoslova za moguću kandidaturu za dekana Pravnog fakulteta u Osijeku, jer bez Glavaševe potvrde i poticaja – ništa od zaokružene karijere.

I, kao jamstvo uspjeha, na junačkim grudima ponosno istaknuti poznatu oznaku pripadnosti, brendirani bijeli bedž s porukom: 'Heroj, a ne zločinac'!