Poznato je da početkom godine širom Hrvatske vojska svećenika s ministrantima kreće u blagoslov doma i obitelji svojih župljana. No, iako bi trebali obilaziti samo domove svojih vjernika, u nekim su župama nepozvani gosti ove godine

svojom posjetom iznenadili i ateiste, agnostike te pripadnike drugih religija, na čija su vrata ovih dana zakucali. Građani koji ne idu u crkvu našli su se tako u neugodnoj situaciji jer, iako iz crkvenih krugova poručuju da se blagoslov može odbiti, pod budnim okom i uhom svojih susjeda vjernika to i nije tako jednostavno. Mnogi su se stoga odlučili za 'bezbolniju' opciju te su, kako kažu, 'platili harač' Katoličkoj crkvi iako nisu njezini vjernici.

'Ateist sam, dakle ne idem u crkvu te sam se iznenadila kada su mi prije nekoliko dana, oko podneva, na vrata došli jedan golobradi svećenik i nekakvo dijete! Uz dobar dan, poprilično su bahato i agresivno ušli u kuću. Budući da s obitelji živim u gusto naseljenoj ulici, bilo mi je neugodno otpraviti ih van. Šutjela sam, a oni su poškropili oko sebe i promrmljali molitvu. Na moje pitanje koliko to košta, svećenik je rekao: 'Pa, koliko date', no dodao je i da im obično ne daju manje od sto kuna. Dala sam im 50 kuna! Otišli su, a ja sam ostala u čudu. Pitam se kako to da su došli na moja vrata, tko ih je uputio, budući da ih ja nisam pozvala jer ne idem u crkvu. Pitam se i na kojem sam ja to popisu i otkuda im pravo svrstavati me u vjernika koji im želi plaćati harač?' kaže gospođa Vesna koja s obitelji stanuje u Zagrebu.

Kako doznajemo od naših čitatelja, sličnih je primjera bilo i izvan glavnog grada, od Slavonije do jadranske obale. U jednoj župi Požeške biskupije u poštanske sandučiće građana, bez obzira bili oni vjernici, ateisti ili pak pripadnici nekih drugih religija, ubačeni su župni listići s detaljnim rasporedom i najavom dolaska svećenika, vijećnika i ministranta u blagoslov obitelji i doma. U listiću su, osim rasporeda obilaska kuća i stanova, napisane i detaljne upute u kojima stoji da se za blagoslov obitelji na stol postavi bijeli stolnjak, upaljena svijeća, stolni križ, Biblija, blagoslovljena voda i župna knjižica te da je poželjno da svi članovi obitelji budu nazočni. No, ono što je najzanimljivije da se na župnim listićima podsjeća na 'župske obaveze' (lukno i dar za Crkvu) te se unaprijed zahvaljuje na 'darovima'. Koliko je takva poruka u skladu s navodno neobaveznim darovima za blagoslov kuća, ostaje nejasno.

Zašto su ove godine u nekim gradovima župni listići ubačeni u poštanske sandučiće svih građana te zašto su svećenici zvonili i na vrata onih koji nisu vjernici ili su pripadnici neke druge religije? Je li posrijedi zabuna ili je riječ o novom, agresivnijem pristupu crkve? Odgovore na ta i još neka pitanja potražili smo od Zvonimira Ancića, predstojnika Tiskovnog ureda HBK, koji nas je pak uputio na nadležne u Zagrebačkoj i Požeškoj nadbiskupiji.

'Ne radi se o nametanju, nego o zabuni!'

Odgovor iz Požeške nadbiskupije još uvijek nismo zaprimili, no Zagrebačka je nadbiskupija reagirala brzo te su odmah ispitali slučaj zabilježen u Župi sv. Leopolda Mandića.

'Razgovarao sam s župnim vikarom u župi koju navodite. Postoji mogućnost da su zabunom pozvonili na vrata nečijeg stana tko ne prima blagoslov ili nije katolik. Radi se isključivo o zabuni, a ne nametanju. U takvom slučaju svatko je slobodan reći da ne prima blagoslov. Bit će to od velike pomoći i župnicima u ažuriranju njihova popisa onih koji primaju blagoslov. U gradu u zgradama se može dogoditi da se netko preseli u drugi stan, a da je o tome zaboravio obavijestiti župnika. Ukratko, blagoslov je slobodan izbor, a ako je nekome svećenik pozvonio na vrata, a da taj netko ne želi primiti blagoslov ili nije katolik, radi se o zabuni i on slobodno svećeniku može naglasiti da ne prima blagoslov', priopćio nam je Zvonko Franc, voditelj Tiskovnog ureda i glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije.

Pitali smo ga i što je s onima koji nemaju novca, a svećenik im dođe blagosloviti dom te je li i novčani iznos koji vjernici daju svećenicima za blagoslov doma određen Taksovnikom.

'Blagoslov obitelji nije zbog novca niti je novac uvjet za blagoslov. Ne postoji propisana svota koju netko može ili mora darovati, no običaj je da svatko da prema svojim mogućnostima, a oni koji ne mogu ništa dati, sigurno im neće biti uskraćen blagoslov', pojasnio je glasnogovornik Zagrebačke nadbiskupije.

Gdje završavaju milijuni od milodara?

Na pitanje koja je namjena novca prikupljenog od takvih milodara, Zvonko Franc je odgovorio da točka 4 Odredbe za provedbu financijskog sustava u Zagrebačkoj metropoliji ističe da prilozi od blagoslova kuća ulaze u župnu blagajnu i jesu prihodi za funkcioniranje župe.

'Iz tih sredstava financira se redovito uzdržavanje svećenika, njegova plaća i plaća zaposlenika ako ih župa ima, održavanje crkvenih zgrada i svega onoga što za pastoralne svrhe treba činiti i poduzimati (popravci crkvenih zgrada, gradnja, režije). Također, sve župe su dužne dostaviti dijecezanskom biskupu izvještaj o svom financijskom poslovanju najkasnije do kraja veljače sljedeće godine, što će reći, za prošlu godinu do 29. veljače 2012. Osim toga, običaj je da svaki župnik na kraju godine, najčešće na Staru godinu župljanima na misi zahvalnici predoči uz statistički izvještaj i onaj o financijskom poslovanju župe, učinjenim i planiranim zadacima. Ukratko, novčani dar nije uvjet blagoslovu obitelji, nego je običaj da se tom prilikom dade dar svećeniku prema mogućnostima svake pojedine obitelji koji ide u župnu blagajnu, iz čega se onda financira sve ono što je potrebno za funkcioniranje župe. To je vid osobnog doprinosa svakog župljanina za svoju župnu zajednicu', priopćeno je iz Zagrebačke nadbiskupije.

Iako iz crkvenih krugova naglašavaju da novčani prilog nije obavezan, on je dakako dio običaja koji vjernici poštuju iako mnogima od njih u vrijeme krize predstavlja dodatno opterećuje na ionako tanak kućni budžet. Osim vjerničkih, u crkvenu su se blagajnu ove godine dokotrljale i kune onih koji ne pripadaju zajednici od oko pola milijuna hrvatskih obitelji koje redovito primaju blagoslov. Prema grubim procjenama, samo od svojih vjernika, koji za blagoslov doma daju u prosjeku 100 kuna, Katolička crkva godišnje, uprihodi oko 50 milijuna kuna. Prema nekim izračunima, samo od vjenčanja i pogreba crkva uprihodi oko 15 milijuna kuna. Dodaju li se tome i nemale svote prikupljene plaćanjem raznih drugih usluga obuhvaćenim Taksovnikom te 300-tinjak milijuna kuna iz državnog proračuna, prikupljenih od katolika i nekatolika, očito je da kriza u širokom luku zaobilazi crkvu u zemlji čiji su građani već godinama na rubu egzistencije.