Zemljina temperatura nezaustavljivo raste. Kao rezultat toga, toplinski valovi, koji su uobičajeni, postaju sve ekstremniji, što definitivno nije normalno. Upravo iz tog razloga veliki dijelovi SAD-a, Kine i Europe trenutačno se suočavaju s rekordno visokim temperaturama. U kineskoj pokrajini Xinjiang, na zapadu zemlje, ovog tjedna zabilježena je rekordna temperatura za sredinu srpnja od 52,2 stupnja Celzija, što je novi kineski nacionalni rekord po tom parametru.

Dodatna toplina u Zemljinoj atmosferi znači da rekordno ili gotovo rekordno vruće vrijeme postaje ne samo moguće, već se događa sve češće. ‘Jedva primjetan pomak u prosječnoj temperaturi zbog globalnog zatopljenja može vrlo lako završiti pretvaranjem toplinskog vala 'jednom u desetljeću' u toplinski val koji se javlja jednom godišnje', izjavio je Patrick Brown, klimatolog sa Sveučilišta Johns Hopkins.

Znanstvenici su opetovano pokazali da učestalost i jačina toplinskih valova raste s možda šesterostrukim povećanjem učestalosti od 1980. Svijet će se nastaviti zagrijavati u barem većem dijelu 21. stoljeća, ali, što je najvažnije, koliko će iznositi to zagrijavanje, ovisi isključivo o nama.

Svako desetljeće toplije je od prethodnog

Očitavanja temperature i podaci iz cijelog svijeta pokazuju gotovo identičan i značajan porast globalne površinske temperature Zemlje od 1980-ih.

Dugoročni trendovi su ključni te pokazuju da je svako desetljeće znatno toplije od prethodnog. ‘Očekuje se da će se to nastaviti’, objavila je Svjetska meteorološka organizacija Ujedinjenih naroda.

Razine CO2 najviše su u milijunima godina

CO2 je glavni staklenički plin koji zadržava toplinu na Zemlji i pokreće klimatske promjene, a s oko 420 čestica na milijun čestica u atmosferi, razine CO2 otprilike su iste kao tijekom pliocena ili srednjeg pliocena, drevnog doba u kojem su razine mora bile oko devet metara više. Razine temperature tijekom pliocena vjerojatno su bile oko tri stupnja Celzija više od predindustrijskih temperatura kasnih 1800-ih.

Zemlja se do sada zagrijala za oko 1,2 Celzijeva stupnja.

‘Razine CO2 će se povećati’, rekao je Dan Lunt, klimatski znanstvenik sa Sveučilišta u Bristolu, koji je istraživao pliocen. ‘Mogli bismo dosegnuti pliocen u smislu temperature, no to uvelike ovisi o tome koliko ćemo brzo emitirati stakleničke plinove’, dodao je.

Globalno zatopljenje uzrokuje zapanjujuće zagrijavanje oceana

Većinu topline zarobljene na Zemlji izgaranjem fosilnih goriva upijaju oceani.

Između 2010. i 2020. oceani su apsorbirali ekvivalentnu količinu energije oslobođenu detonacijom tzv. Car-bombe, najsnažnije detonirane nuklearne bombe, i to svakih 10 minuta tijekom 10 godina. To je nesaglediva brojka.

‘Preko 90 posto topline uzrokovane globalnim zagrijavanjem zagrijava oceane’, rekao je za Mashable NASA-in oceanograf Josh Willis. ‘Količina zagrijavanja promijenit će oceane za sljedećih 50-ak generacija’, objasnio je Willis.

Površina mora osobito se jako zagrijava, što također može utjecati na pokretanje ili održavanje topline na kopnu te izazvati smrtonosne ekstremne morske toplinske valove u oceanu.

Čovječanstvo će vjerojatno prijeći veliku granicu zagrijavanja

Međuvladin panel Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (IPCC), globalna agencija zadužena za pružanje objektivnih analiza utjecaja klimatskih promjena na društvo, zaključio je da bi zagrijavanje planeta ograničeno na porast od 1,5 stupnjeva Celzijusa iznad razine iz 19. stoljeća spriječilo najgore utjecaje klimatskih promjena, poput katastrofalnih učinaka povijesnih kišnih događaja, megasuša i otapanja kolosalnih ledenih ploča.

Ipak, sada je gotovo sigurno da će čovječanstvo prijeći granicu od 1,5°C, a održavanje temperatura ispod 2°C, iako je to moguće, zahtijevat će dramatično smanjenje emisija ugljika.

‘Uz trenutnu stopu progresije, povećanje dugoročne prosječne temperature Zemlje dosegnut će 1,5°C iznad prosjeka 1850.-1900. do oko 2033., a 2°C bit će dosegnuto oko 2060. godine’, objasnili su iz Berkeley Eartha, neprofitne organizacije za istraživanje okoliša.

Što je s razornim poplavama?

Do razornih poplava dolazi također uglavnom zato što je toplije. Visoke temperature povećavaju izglede za obilne ili rekordne količine oborina.

Kada je temperatura zraka viša, atmosfera može prirodno zadržati više vodene pare (toplina molekule vode pretvara u vodenu paru), što znači da ima više vode u zraku, posebno u mnogim vlažnim ili kišnim regijama. Posljedično, to povećava izglede za jake oluje poput onih grmljavinskih, ciklona na srednjim geografskim širinama, atmosferskih rijeka ili uragana koji poplavljuju mjesta s više kiše.

‘Kad imate više vlage u zraku, imate veću ‘kantu’ koju možete isprazniti’, objasnio je Andreas Prein, znanstvenik koji istražuje vremenske ekstreme u Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere SAD-a. Kao što pokazuju podaci, to može rezultirati jakim pljuskovima. ‘Ispusti se više vode u kraćem vremenskom razdoblju, nema sumnje u to’, rekao je Prein.

Za svakih Celzijev stupanj zagrijavanja, zrak sadrži oko sedam posto više vodene pare. Zemlja se zagrijala za nešto više od 1,2 stupnja Celzija od kasnih 1800-ih, što je rezultiralo većim brojem oluja sa znatno više oborina.

U sjeveroistočnom dijelu SAD-a, naprimjer, količina oborina tijekom najjačih kišnih događaja već se povećala za 71 posto između 1958. i 2012., a i druge regije SAD-a zabilježile su znatan porast, donosi Mashable.com.