Marin Krpetić živi u kući na južnom zidu palače i s prozora gleda splitsku Rivu i gradsku luku. Veliki dio svog života proveo je u Getu. To je tradicionalni naziv, ali i buduće ime udruge koju Krpetić ovih dana planira osnovati. Udruga Get bi, po njegovim najavama, okupljala dio preostalih stanovnika jezgre Splita.

'Prije svega, sad nam je žao što prije nekoliko godina nije bio usvojen takozvani Solarov plan upravljanja palačom koji je predložio konzervator Goran Nikšić. Taj plan, mada nesavršen i s brojnim nedostacima, još uvijek bi bio bolji od ovoga što sada imamo, a to je pravni vakuum i nepostojanje regulacije. Ništa sada ne stoji na putu potpune komercijalizacije palače', smatra Marin Krpetić

Iznenadilo nas je njegovo viđenje situacije, no on nam je detaljnije objasnio. 'Prije desetak godina počeo je proces kupovanja nekretnina po Dioklecijanovoj palači. Iza transakcija uglavnom su stajale nepoznate off-shore tvrtke s raznih egzotičnih otoka. No u Getu se na kraju sve nekako dozna i vrlo brzo je bilo jasno da je to domaći oprani novac koji je raznim transakcijama došao u jezgru Splita kao strani kapital i ulaganje', otkriva nam Krpetić.

Nakon poznate krize 2008., taj proces kupnje nekretnina naglo je stao i onda je počela apartmanizacija. Krpetić smatra da je tada već počeo vidljiv trend iseljavanja iz centra grada. Negdje u to vrijeme Split definitivno postaje popularna turistička destinacija. Krpetić vidi turizam i prateće pojave kao glavni razlog iseljavanja. 'Život u Getu nije više onakav kakav je bio. To nije realno ni očekivati, ali ipak je trebalo sačuvati minimum normalnog života unutar povijesne jezgre. To je platforma na kojoj se okupljamo i pokušavamo u zadanim okolnostima ostvariti suživot s turističkom monokulturom i komercijalizacijom', naglašava Krpetić ističući kako je optimističan.

Naš drugi sugovornik u kasnim pedesetim godinama Žarko Matijević povratnik je u palaču. Nakon nekoliko godina izbivanja, kada su svi rasprodavali, on je kupio nekretninu uz istočni zid Dioklecijanove palače. 'Da, ja sam povratnik u centar grada, a davno prije sam živio na Voćnom trgu. Kad su svi počeli odlaziti iz grada i napuštati palaču, ja sam se vratio. I mogu vam reći da sam sretan zbog toga. Imam osjećaj da živim u centru svega. Pod ponistrom mi je Pazar, jutarnju kavu pijem na Peristilu. Ima li što bolje od toga', zapitao se Matijević.

Njemu turistička gužva u gradu ne smeta. 'Split je uvijek bio dinamičan grad i dinamične su i promjene. Naravno, ima stvari koje mi i smetaju, nije sve trebalo komercijalizirati, ima i drugih problema, ali kad sve sagledam, zadovoljan sam svojim odabirom', zaključio je Matijević.

Dr. sc. Ana Peraica koja stanuje u palači i na Peristilu vodi obiteljsku fotografsku radnju, nedavno je objavila zanimljiv znanstveni rad i zbornik 'Smuggling Anthologies' o temi šverca u bivšoj Jugoslaviji. Kazala nam je da je danas život u povijesnoj jezgri sasvim drugačiji, ali ona svejedno ustraje na tome da tu stanuje i radi. 'Get je poseban. I sada vidim ljude koji su posljednjih godina odselili, a svaki dan su tu negdje, na Carrarinoj poljani, na Peristilu i po gradu. Ne mogu bez Geta i to je jedan zanimljiv fenomen', rekla nam je Peraica.

Na splitskoj Pjaci, na zapadnoj strani povijesne jezgre živi Mira Viljevac, prevoditeljica za francuski jezik i turistički vodič. Ona smatra da je stanje u povijesnoj jezgri katastrofalno i za to krivi gradske vlasti. 'Prije svega, ovdje su došli ljudi, pridošlice koje mi zovemo 'koritari', ljudi koji ne respektiraju našu baštinu i tradiciju i u palači samo vide šansu da zgrabe za sebe iz zajedničkog korita. Za to su krive i gradske vlasti jer tu nema nikakvog plana ni upravljanja resursima. Svatko otvara po gradu što hoće i kako hoće i sad smo zatrpani smećem, lošim suvenirnicama i prčvarnicama', žestoka je gospođa Viljevac.

Smatra da se radi dugoročna šteta. 'Kupci nekretnina to pretvaraju u apartmane i hostele. Tako je u našem susjedstvu i sada imamo nekoliko hostela i apartmana u ulici. To sve skupa već nema smisla', zaključila je Mira Viljevac. Spomenuli smo da su dalmatinski povijesni gradovi na obali preživjeli teške periode u povijesti, invazije križara, Osmanlija i epidemije kuge. 'Sumnjam da će Split preživjeti ovu kugu', ocijenila je pesimistično.

Usprkos pesimizmu, važno je istaknuti kako se vitalnost dalmatinskih gradova već dokazala u najtežim trenucima kroz povijest. Najezda turističke monokulture tek je jedna epizoda dramatične povijesti, uostalom znamo kako je bilo ne tako davno, prije samo dva desetljeća u Splitu i Dalmaciji kada su jedini turisti bili pripadnici SFOR-a.