Sukob bez presedana u samom vrhu iranske vlasti započeo je prije mjesec dana kada je Ali Hamnei, vrhovni vođa Irana, intervenirao za ponovno imenovanje ministra obavještajnih službi koji je pod pritiskom Mahmuda Ahmadinedžada podnio ostavku.

Kao reakcija na ponovno imenovanje Heydara Moslehija, Ahmadinedžad je navodno 11 dana odbijao doći u predsjedničku palaču i sudjelovati na sastancima kabineta.

Na prvi pogled, Ahmadinedžadova svađa s ajatolahom Hamneijem se činila kao uobičajeno neslaganje između dvaju čelnika jedne zemlje, ali u Iranu, gdje se Hamnei smatra 'Božjim zastupnikom na Zemlji', Ahmadinedžadov otpor je krajnje ozbiljna stvar.

Prema iranskom ustavu, predsjednik države je zadužen za imenovanje ministara koji preuzimaju ministarske dužnosti nakon što njihovo imenovanje odobri parlament. No nepisani zakon stavlja Hameneija iznad ustava i zahtijeva od svih službenika da se u svemu slažu s vrhovnim vođom u svako doba, u svakoj prilici, bez suprotstavljanja.

Hamneijevu odluku o ponovnom imenovanju ministra podržala je velika većina iranskih parlamentarnih zastupnika koji su čak potpisali peticiju i zatražili od Ahmadinedžada da podrži odluku vrhovnog vođe.

Ahmadinedžadov neposluh je za mnoge bio iznenađenje jer su ga smatrali Hamneijevom marionetom čiji je uspjeh na 'ukradenim' predsjedničkim izborima 2009. godine bio osiguran uz pomoć ajatolaha i njegove vojne elite, revolucionarne straže.

Međusobna podrška Ahmedinedžada i Hamneija išla je u korist obojici u prošlosti, dok im međusobno neprijateljstvo ide u korist sada. I jedan i drugi pokušavaju pridobiti simpatije naroda na način da se distanciraju jedan od drugoga. Ahmadinedžad prikazuje Hamneija kao prepreku za uspjeh njegove politike, a Hamnei možda Ahmadinedžada koristi kao žrtveno janje u slučaju da 'arapsko proljeće' počne utjecati na iranski narod.

Možda Ahmadinedžad cilja na treći predsjednički mandat. Kao što u iranskom ustavu stoji, predsjednik je ograničen na dva mandata - što znači da Ahmadinedžad mora odstupiti (i vjerojatno pasti u zaborav) 2013. godine. Međutim, on se možda nada da će se dotad pravila promijeniti njemu u korist.

Druga mogućnost - koja je možda izglednija – jest da priprema teren za svog nasljednika, šefa kabineta, Esfandiara Rahima Mashaeija. Mashaeijeva je kćer, kakve li slučajnosti, u braku s Ahmadinedžadovim sinom.

Mashaeijevi 'liberalni' stavovi i njegovo protivljenje širokom uključivanju klera u politički životi su zabrinuli Hamneija i njegove ljude koji vjeruju da Mashaei i njegova ekipa – koje često opisuje kao 'devijantnu struju' unutar Ahmadinedžadovog unutarnjeg kruga – žele nagodbu s vrhovnim vođom.

U nedjelju je Ahmadinedžad, pod pritiskom Hamneijevog tabora, prihvatio ponovno imenovanje Moslehija te se konačno pojavio na sastanku kabineta uz prisutnost ministra obavještajnih službi. Međutim, to se ne čini kao kraj spora koji je tek započeo. Jedno je sigurno, Hamneijevo povjerenje u Ahmadinedžada više nikada neće biti isto.