Naime, nakon osam godina koliko se emitira njegov serijal No Reservations, on raskida suradnju s Travel Channelom, i to s gorkim okusom u ustima. Prema pisanju stranih medija, Bourdain je bio 'superpissed' nakon što je shvatio da su producenti u njegove dvije posljednje epizode ubacili ni manje ni više nego Cadillac, i to tako da gledatelji steknu dojam da ga on vozi, pa tako i reklamira.

S tim gotovo znanstveno fantastičnim product placementom (vidiš auto - ne vidiš auto) Bourdain se obračunao na svom blogu i zaključio da neće i ne može dozvoliti da se itko koristi njegovim likom i djelom u svrhu promocije ovog ili onog proizvoda, pogotovo ne nakon što se zakleo sebi i svijetu da tom marketinškom metodom nikad neće posegnuti.

Ne, nakon što se već opekao plaćanjem računa u restoranu karticom sponzora zbog čega su ga njegovi fanovi dobrano 'oprali'. Upravo to njegovo iskustvo još je jedna potvrda teze da je product placement, kao vrlo učinkovita metoda prikupljanja sponzorskih para, ujedno i potpisivanje ugovora s đavlom.

S njome valja baratati mudro, jer bi se produkcijskom timu mogla obiti o glavu poput bumeranga. To se, recimo, umalo dogodilo posljednjem nastavku serijala o Jamesu Bondu nakon što je najavljeno da junak odustaje od Martinija i prelazi na Heineken. Fanovi i kritika ne mare za tužne priče o tome kako je u recesijskim svijetu jako teško doći do novca za produkciju dobrih filmova već od ekipe traže, ili još bolje - zahtijevaju, da brandove plasiraju nenametljivo ili u scenarij interveniraju tako da brand postaje dio priče, lika, njegovog karaktera.

Drugim riječima, nehajno ubacivanje brandova u kadar što smo imali prilike vidjeti u nekim domaćim serijama poput Bitangi i princeza (naljepnice s logotipom H1 telekoma) ili pak Ratkajevih (svaka pristojna kuća tijekom Drugog svjetskog rata imala je kutiju Bajadera na stolu) ili filmovi koji izgledaju poput dvosatna reklame (sjeća li se itko 'Minića' u Dobar posao u Italiji?), jednostavno ne dolaze u obzir.

Ipak, u svijetu oglašavanja i filmske industrije postoje sjajni primjeri zbog kojih ova metoda funkcionira, a ekipa koja stoji iza internet stranice brandsandfilms.com potrudila se pobrojati primjere najuspješnijih product placementa u povijesti tog partnerstva iz interesa. Koji su vaši favoriti?

1.Ray Ban/ Risky Business i Top Gun

Ekipa iz Ray Bana bi Tom Cruiseu trebala dići spomenik, jer je upravo zahvaljujući njegovim ulogama u Risky Businessu i Top Gunu prodaja njihovih naočala doživjela vrhunac. Kako je zabilježeno, nakon Risky Businessa prodano je 360 tisuća Wayfarerica, dok je zbog Top Guna prodaja modela Navy narasla za nevjerojatnih 500 posto.

2.Manolo Blahnik – Seks i grad

Tek nakon što je gospođica Carrie iz Seks i grada čitavom svijetu pokazala kako ima fetiš na cipele, Manolo Blahnik katapultiran je na mjesto vodećeg svjetskog dizajnera za čijim cipelama luduju domaćice i zvijezde. Da nije bilo te kultne serije, Madonna nikad ne bi izjavila da su njegove cipele bolje od seksa.

3.Kodak Carousel – Mad Man

Marketinški znalci su uvjereni kako pojavljivanje u Mad Manu Kodaku vrijedi više nego iti jedna reklama ikad objavljena. Scenaristi su brand uspjeli ubaciti tako da on govori emocijama i vrijednostima branda, liku Dona Drapera, a da nikome, ama baš nikome, to nije zasmetalo. Sjajno.

4.Wilson – Cast Away

Odbojkaška lopta koja postaje lik, jedino društvo Tomu Hanksu na pustom otoku, jedan je od najboljih product placementa ikad. Nevjerojatan je podatak da navodno brand Wilson nikad nije platio ni centa da se pojavi u filmu, ali je upravo zahvaljujući njemu postigao kultni status i zapravo jedan od rijetkih brandova u kategoriji koji prepoznaju i oni koji se ne bave košarkom.

5.Ford Mustang – Bullit

Kultna scena u kojoj Steve McQueen juri u svom Ford Mustangu, brandu je donijela svjetsku slavu, ali i potaknula ostale igrače u industriji da iskoriste prednosti plasmana automobila u filmovima. Da nije bilo Bullita, ne bi bilo ni suvremenog product placementa.