Više od stotinu branitelja dočekalo je sivo zagrebačko jutro pred zgradom Ministarstva branitelja. Nakon cjelodnevnog prosvjeda u ponedjeljak, deseci invalida Domovinskog rata prosjedili su noć u kolicima; neki su pokušali uhvatiti malo sna na pločniku, po rasparenim kartonskim kutijama i dekama. Kažu da se neće maknuti dok premijer Zoran Milanović ne smijeni ministra branitelja Predraga Matića, njegovu zamjenicu Vesnu Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića

Smjena čelništva resornog Ministarstva zasad je jedini zahtjev branitelja okupljenih u Udruzi 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida, koja je prosvjedom mobilizirala i druge braniteljske udruge. U Zagreb stižu branitelji iz svih krajeva Hrvatske kako bi se pridružili invalidima na Savskoj. Zbog kratkotrajne blokade te ulice, kojom inače teče intenzivan tramvajski promet, prosvjednici su jučer ipak uspjeli privući pažnju medija, okupiranih uhićenjem zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i ostalih. Raste i interes policije - uz obližnji Gagarinov put od jutros je poredan niz policijskih kombija i automobila.

Dulce et decorum est pro patria mori...

— Bojan Glavasevic (@bglavasevic) October 21, 2014

Glavašević se o incidentu oglasio samo na Twitteru, citirajući latinsku poslovicu 'Slatko je i lijepo za domovinu umrijeti'

Iako umorni nakon neprospavane noći, branitelji su još uvijek prilično aktivni - međusobno se bodre, lože vatru koja od jučer gori na travnjaku pred zgradom Ministarstva, puštaju Thompsona, čitaju novine, mnogi su se razmiljeli po obližnjim kafićima uz Savsku. Bivši suborci i pojedini Zagrepčani donose im hranu, piće, vrući čaj, deke, drva za ogrjev.

Đuro Glogoški, predsjednik Udruge, tvrdi da je prosvjed započeo spontano. Branitelji su već dulje vrijeme nezadovoljni odnosom ministra Matića i njegovih suradnika prema Domovinskom ratu, hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji. Kap koja je prelila čašu bio je jučerašnji sastanak u kabinetu ministra, na kojem su predstavnike invalida Domovinskog rata 'otkantali' uz argument da nema novca za njihove zahtjeve. Tražili su, između ostalog, da se suprugama umrlih branitelja iz HVO-a vrati ukinuto pravo na mirovinu te da se invalidima osigura pravo na njegovatelja.

'Svjesni smo da Ministarstvo već dulje radi na tome da se izjednače žrtva i agresor. Vidljivo je to i iz izmjena i dopuna Zakona o braniteljima, gdje više ne stoji da oni koji su sudjelovali u agresiji u Hrvatskoj ne mogu ostvarivati prava. Vjerojatno će se Ministarstvo branitelja pretvoriti u Ministarstvo partizana, četnika, ustaša, agresora i žandarmerije, a branitelji će otići u Ministarstvo socijalne politike i mladih', kazao je Glogoški.

On i supruga zajedno su jučer ujutro krenuli iz Osijeka na sastanak s ministrom Matićem. Nakon više od sat vremena 'gluhih telefona', branitelji su se počeli okupljati. Vijest se brzo proširila braniteljskim portalima, te su mnogi 'potegnuli' put Zagreba. Među njima i bračni par Ivona i Damir Budimir iz Splita. Stigli su autom, a na Savskoj će ostati do daljnjeg. 'Izdržat ćemo koliko god bude trebalo', kaže Damir.

Noć je bila nemirna, uz odsjaj vatre i pjesmu branitelja. 'Pokušali smo spavati na podu, supruga i ja. Imali smo prvu bračnu noć pred Ministarstvom branitelja', šali se Glogoški.

Prekida ga huk branitelja ogorčenih pojavom Vesne Nađ koja oko 8,30 sati prolazi pokraj njih ulazeći u zgradu. 'Još imaš srca...', započne rečenicu jedan branitelj i ne dovrši je. 'Još kasni pola sata na posao', kaže drugi. Pola sata kasnije, stigao je i Bojan Glavašević, pognute glave, osmjehnut, popraćen još glasnijim povicima nezadovoljstva. Na njega su posebno ogorčeni jer ih je u nedavnom govoru, kažu branitelji, neprimjereno izjednačio s agresorima.

'Na sastanku je bilo jako tužno. Pogodio me hladan odnos prema braniteljima; to se ne može opisati', kazala je Tatjana Glogoški koju su na Savskoj prozvali 'prvom damom'. Nema odgovor na pitanje kako će izdržati na ulici danima, a možda i tjednima. 'Imamo prijatelje u Zagrebu, svi nas zovu, da se barem odemo kod njih okupati i presvući', kaže. Njezin suprug ranjen je u vratnu kralježnicu 3. siječnja 1992. u šumi Lug kod Osijeka, nekoliko sati prije Sarajevskog primirja. Imao je 27 godina. 'Odmah je znao da je paraliziran, rekao je samo 'jadna moja djeca', kaže Tatjana Glogoški. Nakon poduljeg muka, jedan joj branitelj pruža papirnatu maramicu.

Žena ustaje i odlazi do Ivice Vujice, koji je također bio na sastanku s ministrom. On je u Busovači, odakle je porijeklom, krajem 1993. dobio 'metak u kičmu' kao pripadnik HVO-a. Od 1994. do 2003., bio je u Varaždinskim toplicama, a potom se preselio u Sesvetski Kraljevec. Dvije godine potom se vjenčao, a supruga, koja je imala status njegovateljice, umrla je u prosincu 2013. Otad ne može ostvariti pravo na naknadu za drugu osobu koja bi vodila brigu o njemu, a odgovor na žalbu od Ministarstva nije dobio iako je davno prošao zakonski rok od 60 dana.

'Država nema novca za liječenje invalida Domovinskog rata; u bolnicama za njih nema mjesta, na operacije čekaju godinu dana iako imaju otvorene rane. Može li se u ovoj državi, za koju smo dali fizičko i psihičko zdravlje, riješiti da nam ljudi ne umiru zbog toga? Ministar nam nije rekao ništa', kaže Glogoški.

Najavljuje da će prosvjed trajati dugo, koliko bude trebalo. 'Mi smo posložili sve tako da ne dođe puno ljudi, već imamo dogovorene smjene, tako da ćemo ustrajati', objašnjava Glogoški. Na primjedbu da prosvjed ne mora uopće utjecati na vladajuće, odgovara da će i to dokazati kakav je njihov stav prema braniteljima, a na pitanje hoće li opet blokirati Savsku, kaže da nije isključeno.