Propast multikulturalizma o kojem slušamo od Njemačke do Velike Britanije toliko je preplavila političku retoriku i zaokupila javnu svijest da slobodno možemo reći kako je postalo prava kulturološka činjenica i samim time dio 'multikulti' menija. U raspravu se sada uključio David Miliband, laburist koji optužuje Davida Camerona da u Veliku Britaniju uvodi 'mišićavi liberalizam' i promiče granice rasizma na gore
Laburistički napad na Davida Camerona podebljan je nedavnom anketom provedenom među 5.000 Britanaca, a koja pokazuje da se otočko društvo raslojilo u šest tabora gdje se posebno ističe sve veći broj ljudi čija dijagnoza glasi: skriveno ili neskriveno neprijateljstvo prema imigrantima. David Miliband drži da je Cameron dolio ulje na vatru svojim nedavnim ispadom protiv multikulturalne države, baš kao i rezanjem socijalnih prava, masovnog otpusta u javnim službama i dopuštanjem rasta cijena. 'Mišićavi liberalizam' tako ostavlja sve veći broj populacije na rubu egzistencije, nesigurne budućnosti što na ideološkom i psihološkom polju znači sve veću tjeskobu, sve dublji gubitak identiteta i sve snažniji rasizam, mišljenja je Miliband.
Kako piše Guardian, anketa je ugrubo definirala šest skupina ljudi gdje osam posto otpada na tzv. uvjerene multikulturaliste. Uglavnom su visoko obrazovani i potpuno zadovoljni raznolikošću društva.
Zatim, 16 posto njih možemo okarakterizirati kao mainstream liberale. Također su obrazovani i u imigraciji vide korist za Veliku Britaniju. Od prve se skupine razlikuju jedino u stupnju entuzijazma.
Dvadeset i osam posto ambivalentno je po pitanju svog identiteta. Uglavnom su to pripadnici crnačke rase siromašnijeg obiteljskog zaleđa, radnička klasa koja živi u socijalnim stanovima i prema imigrantima se odnosi isključivo vođena idejom koliko štete njihovim šansama za dobivanje posla. Laburisti među njima imaju najveću podršku.
Slijede kulturalni integristi sa 24 posto. Radi se o starijoj i bogatijoj generaciji koje najviše zabrinjava utjecaj imigranata na nacionalni identitet i mogućnost njihove integracije. Glasaju pretežno za torijevce odnosno konzervativce.
Deset posto otpalo je na latentnenacionalno definirane agresivce, tj. stariju populaciju koja nema visoku naobrazbu te drži da imigranti potkopavaju britansku kulturu, državni aparat i mogućnost prosperiteta.
Naposljetku, čak 13 posto kvalificiralo se za kategoriju aktivnih rasista. Nezaposleni i neobrazovani, suprotstavljaju se svim etničkim skupinama i religijama koje nisu njihove.
Prema Davidu Milibandu, Cameron se u nedavnom govoru protiv multikulturalne države ponajprije umazio kulturnim integristima koji prihvaćaju raznolikosti samo dok postoji temeljna nacionalna kultura i poštivanje zakona i autoriteta. Multikulturalizam je postao problem u očima britanskog premijera, jer umjesto da je poslužio očuvanju pojedinih tradicija, zapravo je stvorio duboke podjele unutar društva.
Laburisti odgovaraju u najboljoj marksističkoj tradiciji koja ekonomiju pretpostavlja ideologiji: ono što Cameron ne vidi ili ne želi vidjeti jest to da opće osiromašenje srednje i niže klase stvara netrpeljivost. Dakle, niske plaće, kratkoročna zaposlenja, nezaposlenost, fiskalni rezovi, porast poreznih davanja i ine pljuske standardu najnezaštićenijih slojeva društva itekako pridonose tjeskobi identiteta koja se potom pretvara u prikrivenu ili eksplicitnu agresiju prema zamišljenom uljezu.
Slijedimo li logiku tog argumenta, čini se da je novac još najbolje sredstvo za uspostavu identiteta i održivu toleranciju.
