Like, poke, share, pin i slične opcije na društvenim mrežama preuzele su ulogu klasičnog čavrljanja za održavanje kontakta. Pritom često biramo čiji ćemo sadržaj lajkati ili komentirati.

Ponekad nešto lajkamo ne zbog samog sadržaja, već zbog osobe koja ga je postavila, jer joj želimo dati do znanja da smo ovdje i da želimo ostati u kontaktu.

Ovo je istražila Danica Radovanović s beogradskog Sveučilišta koja je u svom radu Small talk in digital world obradila fenomen čavrljanja na društvenim mrežama. Ona smatra kako su mikropostovi karakteristični za komunikaciju na društvenim mrežama i naizgled trivijalni sadržaji statusa i komentara korisnika zapravo važni za razumijevanje društvenog i informacijskog konteksta konverzacije.

Tu tvrdnju autorica rada temelji na pojmu čavrljanja (eng. small talk ili phatic communication) koji je početkom 20. stoljeća proučavao Bronisław Malinowski, koji je pak smatrao da takva vrsta komunikacije nema nikakvu praktičnu i informativnu vrijednost, ali zato njeguje onu društvenu i teži povezivanju s drugima.

Prema Malinowskome, čavrljanje ima tri funkcije: društvenu funkciju za uspostavljanje i održavanje socijalnih veza, komunikativnu funkciju za demonstriranje da je komunikaciji kanal otvoren, a osoba spremna na potencijalnu komunikaciju i priznanje da je osoba prepoznata kao potencijalni komunikacijski partner.

Online profili puni su statusa u kojima korisnici obavještavaju svoju zajednicu o tome što trenutačno rade, gdje su bili i slično – bombardiraju naizgled besmislenim informacijama, međutim ako se odmaknemo korak dalje, shvatit ćemo da u pozadini svakog takvog statusa stoji rečenica: ‘Hej, ovdje sam, ima li koga s druge strane?’

Na taj način korisnici se žele povezati, dati do znanja da su prisutni i da žele komunicirati.

Like, poke, komentari i slične opcije društvenih mreža ovdje su iz izvorne ljudske potrebe za čavrljanjem odnosno za komunikacijom koja služi za održavanje odnosa. Manje je bitan sadržaj napisanoga, više je to sam čin njegova postavljanja te koga on privlači i unapređuje li nečiji društveni život i povezanost.

Čavrljanje je u komunikacijskoj praksi veoma značajno, jer ukazuje na društveno prepoznavanje u online zajednicama. Ponekad omogućuje povezivanje bez da se išta kaže, samo jednim lajkom.

Ova kvalitativna studija odmaknula se od većine kvantitativnih istraživanja koja su fokusirana na razloge zašto ljudi postavljaju sadržaje na online profilima i zapravo žele dokazati da su ljudi narcisoidni i traže tuđe odobravanje kako bi se bolje osjećali. Jedno takvo proveo je Harvard, a rezultati su pokazali da su društvene mreže i postavljanje sadržaja o nama samima 'slatkiši' za ljudski mozak (brain candy).

Neki teoretičari pak tvrde da su društvene mreže ubojice normalne komunikacije koja je sve konciznija i zapravo ne vodi većim raspravama i razmjeni konkretnih informacija.

Studija također pokazuje da je nepotrebno generalizirati utjecaj društvenih mreža na korisnike. Kao što je bilo s pojavom svakog novog medija do sada, tako i društvene mreže stvaraju paniku oko utjecaja na društvo.

Mnogi analitičari još imaju tendenciju prikazivanja negativnih strana društvenih mreža i njihova utjecaja na komunikaciju, no kada je riječ o međuljudskim odnosima možda online zajednice i društvene mreže ipak treba više shvaćati kao inicijatore i održavanje komunikacije koja je na internetu jednostavnija, a pravi odnos ionako nastaje daleko od tipkovnice i monitora.