Summit se ovaj put održava na dvije lokacije. U četvrtak, prvi dan summita, predsjednici država ili vlada okupit će se u Ypresu, mjestu u sjeverozapadnoj Belgiji, u povodu obilježavanja 100. obljetnice početka Prvog svjetskog rata. Okolica Ypresa bila je poprište nekoliko velikih bitaka u Prvom svjetskom ratu.

U Ypresu će čelnici imati neformalnu večeru na kojoj će započeti razgovore o imenovanju predsjednika Komisije. Dan poslije, u petak, summit se nastavlja na uobičajenom mjestu u zgradi Vijeća Europske unije u Bruxellesu.

Većina u Europskom parlamentu i većina zemalja članica podržavaju imenovanje kandidata Europske pučke stranke, bivšeg luksemburškog premijera Jean-Claudea Junckera za predsjednika Komisije, ali mu se žestoko protivi britanski premijer David Cameron, koji je sve usamljeniji u svom protivljenju.

Europsko vijeće imenuje predsjednika Europske komisije pri čemu mora uzeti u obzir rezultate izbora za Europski parlament. Dosad se uvijek težilo da se do kandidata dođe konsenzusom, iako je još od 1999. moguće imenovanje kvalificiranom većinom. Imenovani kandidat mora dobiti najmanje polovicu glasova svih zastupnika u Europskom parlamentu, odnosno njih 376.

Cameronovi pokušaji da u Europskom vijeću, tijelu koje okuplja predsjednike država ili vlada članica EU-a, osigura blokirajuću manjinu po svemu sudeći su pali u vodu, nakon što je i talijanski premijer Matteo Renzi podržao stajalište svojih socijaldemokratskih kolega da treba podržati Junckera.

Glasovi u Europskom vijeću raspodijeljeni su prema demografskoj veličini zemalja članica - najviše glasova, po 29, imaju četiri najveće članice, a najmanja Malta ima tri glasa. Za kvalificiranu većinu potrebno je imati 50 posto zemalja članica, 14 od 28, koje imaju najmanje 260 od 352 moguća glasa. Osim toga, svaka zemlja može zatražiti primjenu demografske klauzule, koja kaže da kvalificirana većina mora predstavljati najmanje 62 posto ukupnog stanovištva Unije i ako to nije slučaj, odluka nije usvojena.

Iz toga proizlazi da bi Cameron za blokiranje odluke trebao okupiti koaliciju država koje imaju najmanje 92 glasa i koje predstavljaju više od 38 posto ukupnog stanovništva Unije, što je nemoguće bez najmanje još jedne velike države, poput Italije, Francuske, Njemačke, Poljske ili Španjolske, a sve one podržavaju Junckera.

Očekuje se da će sad Cameron zatražiti odgodu kako bi se dobilo više vremena za postizanje konsenzusa pa da se predsjednik Komisije imenuje u paketu s ostalim dužnostima koje treba popuniti ove godine - predsjednika Europskog vijeća i Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Međutim, odgoda bi dovela u pitanje već usuglašeni kalendar, koji predviđa da Europski parlament glasuje o novom predsjedniku Komisije na plenarnoj sjednici od 14. do 17. srpnja, a da se saslušanja kandidata za nove povjerenike pred nadležnim parlamentarnim odborima održe u rujnu. Glasovanje o novoj Komisiji predviđeno je u listopadu kako bi novi kolegij mogao preuzeti dužnost 1. studenoga, odmah po isteku mandata sadašnjoj Komisiji.

Čelnici EU-a trebali bi u petak, drugi dan summita, potpisati sporazume o pridruživanju s bivšim sovjetskim republikama Ukrajinom, Gruzijom i Moldavijom te odlučiti o dodjeli kandidatskog statusa Albaniji.

Stanje u Ukrajini i odnosi s Rusijom bit će tema i sastanka ministara vanjskih poslova koji se u ponedjeljak i utorak sastaju u Luksemburgu.

U utorak istječe rok za formiranje zastupničkih klubova u novom sazivu Europskog parlamenta.

Do sada su već formirani klubovi EPP-a, koji ima najviše zastupnika, slijede socijalisti, a treća je skupina Europski konzervativci i reformisti (ECR), okupljena oko britanske konzervativne stranke. Liberali, koji su izgubili treće mjesto, sad su na četvrom ispred Zelenih, radikalne ljevice i eurofobne skupine Europe slobode i demokracije (EFD), okupljene oko britanske stranke UKIP.

Krajnja desnica, predvođena francuskom Nacionalnom frontom, još nije uspjela ispuniti sve kriterije za osnivanje zastupničkog kluba. Nedostaje joj jedna stranka. Za zastupnički klub potrebno je imati najmanje 25 zastupnika iz najmanje 7 zemalja članica, a krajnja desnica trenutačno okuplja stranke iz šest zemalja.