'Svoju zatvorsku kaznu osjećam kao duboko nepravednu, ali moram s time živjeti', rekao je za 24 sata TV Polančec koji je u zatvoru već trebao biti, no tražio je odgodu zbog zdravstvenog stanja, tj. astme.

Osuđen je na 15 mjeseci, što je Vrhovni sud smanjio na deset mjeseci zatvora, zbog plaćanja vukovarskom odvjetniku za studiju o zaposlenicima tvornice Borovo srpske nacionalnosti. Kaže kako je nevin te kako je tim potezom uštedio državi znatno veća sredstva nego što je dano za studiju. 'Ja nisam radio s motivom da nekom priskrbim korist, nego sam rješavao državni problem', kaže Polančec protiv kojeg je ukupno pokrenuto šest procesa.

Što se tiče procesa oko nabave reflektora za nogometno igralište u Polančecovom rodnom Đelekovcu, kaže kako je on iz svog džepa, prodajući dionice, za njih izdvojio 350 tisuća kuna. Kaže kako je kao ministar imao plaću od 17, kasnije 21 tisuću kuna. Kao član uprave Podravke zarađivao je puno više te smatra kako ministri premalo zarađuju. 'Ja sam u Vladu došao s većom imovinom nego kada sam iz Vlade otišao', rekao je.

Danas se kaje što svom nekadašnjem šefu Sanaderu nije češće govorio 'ne'. 'Prema meni je puno puta nije bio fer, no nitko mi nije stavio pištolj na čelo i rekao da nešto moram prihvatiti', kaže Polančec. Kaže da je 2005, kada je ušao u Vladu, bio nepripremljen za ono što ga je čekalo, no sve je trpio jer je, priznaje, bio ambiciozan.

'Sanader me na grub način otrijeznio i stavio me tamo gdje mi je mjesto. Trebao sam spakirati kofere i otići, no sada je lako pametovati', dodaje.

Kada je 2010. godine uhićen, nitko od njegovih kolega iz Vlade i HDZ-a nije javno istupio osim Andrije Hebranga. 'Šutjeli su nadajući se da će njihove guzice ostati cijele', rekao je Polančec. 'Šeks mi je jednom rekao da imam sindrom majmuna. U zemljama gdje je specijalitet mozak živog majmuna, kada ulove prvog majmuna, ostali shvate što mu se dogodilo. Kada drugi dan dođu, majmuni se razbježe a pred lovca guraju najslabijeg', pojašnjava.

Povrijedila ga je činjenica da je njegovo procesuiranje Jadranka Kosor europskom povjereniku predstavila kao primjer snažne borbe protiv korupcije, a u isto vrijeme je čuvala s Brankom Bačićem novac iz crnog fonda sve do uhićenja Mladena Barišića. Spomenuo je i Ivan Jarnjaka koji je u bilježnici imao zapisnike i prisutne aktere na svim sjednicama Predsjedništva stranke.
Kaže kako on ima sreću i nesreću u isto vrijeme. 'Ja nisam s Mladenom Bajićem imao čime trgovati. Da sam neke stvari znao, mogao sam si kupiti bolju poziciju. Sanadera neću štititi, ali opet, kupovati sebi slobodu na način da okrivim nekoga za ono što nije učinio, nije u redu', objašnjava.

Za kraj je priznao kako je 2008. tadašnja vlast trebala bolje odgovoriti na početke gospodarske krize i recesije te kako je trebao imati hrabrosti ustrajati na nepopularnim mjerama koje je tada predlagao.