Malo tko daje ozbiljne izglede Česima protiv Portugala u prvom četvrtfinalnom dvoboju ovogodišnjeg Eura, ali njihov put jako podsjeća na ono što su prošli 1996, kada su stigli do samog finala
’Football’s coming home’ treštalo je vrelog ljeta 1996. na svakom kutu u Engleskoj, 'vatreni' su igrali svoj prvi veliki turnir, kockice su postale apsolutni modni hit u Nottinghamu i Sheffieldu. No malo sjevernije, na Old Traffordu i Anfieldu, svoju su veliku priču živjeli i Česi. Prvi put nakon raspada Čehoslovačke, ova je reprezentacija dohvatila veliko natjecanje, a ondje ih dočekala superjaka skupina s Nijemcima, Talijanima i Rusima. Na startu su lako pali od Elfa (2:0), no potom su u Liverpoolu iznenadili Talijane (2:1) i u posljednjem kolu o putniku u drugi krug odlučivali s Rusima. Nijemci su odradili posao, odigrali 0:0, pa je Česima bio dovoljan i bod. Vodili su 2:0 do 20 minute, a u nastavku zamalo pretrpili katastrofu. Rusi su preokrenuli i došli na prag prolaska, ali je Vladimir Šmicer golom u posljednjoj minuti odveo Čehe u četvrtfinale.
Ondje su Portugalci bili apsolutni favoriti. Momčad u kojoj su glavne zvijezde bili Rui Costa i Luis Figo samo je tri dana ranije pregazila Ćirinu ispremiješanu Hrvatsku. No Česi su imali recept – branili su se većim dijelom utakmice i čekali trenutak inspiracije. On je stigao u liku i djelu Karela Poborskog. Bio je to jedan od najljepših golova u povijesti ovog natjecanja – Poborsky je istrčao na vrh šesnaesterca i iz gužve majstorski lobao Vitora Baiu...
Ovogodišnji Euro dosad je za Čehe bio slična priča: također su uvjerljivo poraženi u prvoj utakmici, pa se vratili kad su ih već lagano otpisali. I opet će u četvrtfinalu na Portugal, koji je veliki favorit u toj utakmici.
’Sada smo vjerojatno u istoj situaciji. Autsajderi smo, nitko ne vjeruje u nas osim nas samih’, objašnjava Michal Kadlec, čiji je otac Miroslav toga 22. lipnja 1996. bio u početnom sastavu Češke. ’Mislim da je ova generacija mentalno jača i otpornija na sav pritisak i stres nego što smo mi bili te godine’, dodaje Šmicer, koji je danas team menadžer reprezentacije.
Još jedna stvar povezuje generaciju koja je osvojila srebro sa ovom. Tada je veliki broj igrača u Europi bio relativno nepoznat i poslije Eura našao svoj put prema velikim klubovima. Današnja momčad ima osam igrača iz domaćeg prvenstva, ali i nema pravih, velikih zvijezda.
'Znamo što nas čeka, preko puta su Ronaldo, Nani i druge velike zvijezde. Ali mi dišemo kao momčad, vjerujemo u sebe. Vjerujemo da možemo ponoviti 1996', kaže Petr Čech. A ako se dogodi da prođu, možda ih put u polufinalu opet nanese na Francuze, koje su prije šesnaest godina u istoj fazi natjecanja pobijedili...