Karikature Charlie Hebdoa o Izraelu i judaizmu
Izvor: Promo fotografije / Autor: Charb
Karikature Charlie Hebdoa o Izraelu i judaizmu
Izvor: Promo fotografije / Autor: Charb
SVIMA JEDNAKO
Nije trebalo dugo čekati da se pokolj brutalno smaknutih karikaturista i novinara satiričkog tjednika Charlie Hebdo počne relativizirati na najrazličitije načine, a najčešće optužbe usmjerene na račun onih koji se više ne mogu braniti govore o navodnoj islamofobiji i rasizmu
Neupućeni 'kritičari' (koji su za Charlie Hebdo gotovo u pravilu čuli prije tjedan dana) tako tvrde da je Charlie Hebdo posebno na piku imao islam, a ostale religije nisu pretjerano ismijavali. No u stvarnom svijetu malo što može biti dalje od istine, što uopće nije teško provjeriti jednostavnom pretragom interneta.
Dapače, dalo bi se argumentirati da je Charlie Hebdo, prosekularni i anarholiberalno lijevi tjednik, najblaži bio upravo prema islamu. Valja uočiti da je nekolicina karikatura Muhameda koje je objavio Charlie Hebdo, kad ih se analizira dalje od činjenice da se radi o karikaturama Muhameda (što je razina na kojoj mnogi staju), zapravo kritična prema ekstremnom islamizmu, nasuprot kojem autori postavljaju upravo Muhameda kao nekog tko se iskreno zgraža i tuguje zbog nedjela ljudi koji se pozivaju na njega. Jučerašnja naslovnica Charlie Hebdoa, ona koja krasi prvi broj lista objavljen nakon masakra u redakciji, prikazuje tužnog Muhameda sa suzom u oku kojemu iznad glave piše 'Sve je oprošteno'.
Iako bi se to od jednog izrazito sekularnog, na mahove i ateističkog satiričkog lista očekivalo, Charlie Hebdo zapravo nijednom nije pretjerano kritizirao doktrine islama - za razliku od doktrina drugih religija odnosno licemjerja sljedbenika tih religija u kontrastu s njihovim deklariranim etičkim doktrinama. Ukazivanje na licemjerje izraelske politike prema Palestincima, a sve u svjetlu etičkih odredbi Tore, svete knjige judaizma, uopće im nije bilo strano.
Tako je, primjerice, 2013. glavni urednik Stephane Charbonnier Charb, koji je ubijen prošlog tjedna, nacrtao i objavio seriju karikatura pod nazivom 'Jedna zapovijed dnevno: Tora kroz Charbove ilustracije'. Prva je od karikatura iz te serije nazvana po etičkoj zapovijedi judaizma 'Ne tlači slabe', a prikazuje izraelskog vojnika koji ispaljuje rafal u leđa starije palestinske gospođe uz riječi 'Evo ti, Golijate', jasno aludirajući na starozavjetnu priču o neravnopravnoj borbi (budućeg) izraelskog kralja Davida i diva Golijata. Slijedi je karikatura nazvana po drugoj etičkoj zapovijedi judaizma 'Ne osvećuj se', koja prikazuje tu istu Palestinku kako, oblivena krvlju, leži na zemlji, pri čemu Izraelac sa strane govori: 'Nije to neka velika stvar, nije za ljutiti se.'
Još jedna karikatura iz serije posvećene Tori pod nazivom 'Muškarci ne smiju brijati kosu sa strane glave' prikazuje ortodoksnog židova čiju loknicu kose u ruci drži muškarac koji govori 'Možeš obrijati mozak, ali ne i ovo'.
Kritika Charlie Hebdoa upućena politici Izraela prema Palestincima bila je nesmiljena, pa tako jedna od Charbovih karikatura prikazuje dva izraelska vojnika u Gazi, pri čemu jedan govori 'Hamas drži populaciju za taoce!' dok drugi puca po palestinskim civilima i govori 'Brzo, pobijmo taoce'.
Jedna nešto manje brutalna, ali ništa manje kritična karikatura uperena prema licemjernom zapadnom tretmanu palestinskog pitanja pod egidom 'Mjesto za Palestinu u UN-u' prikazuje palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa koji se češka po glavi dok promatra stolicu u obliku zašiljenog stošca dok mu čovjek sa strane govori 'Ta je jedina preostala'.
Sličnih je primjera puno i ako se svi oni uzmu u obzir, postaje sasvim jasno da optužba da je Charlie Hebdo 'islamofoban list' odnosno da je bio posebno kritičan prema islamu, blago rečeno, ne drži vodu.