Ernesto Che Guevara, rođen 14. lipnja 1928. u argentinskom gradu Rosariju, potječe iz građanske obitelji. Otac, Ernesto Guevara Lynch, bio je plemićke krvi, dok je majka Celia de la Serna bila iz vrlo ugledne obitelji s poviješću u visokoj politici.

Već u dobi od dvije godine Che dobiva prvi napadaj kronične astme koja će ga pratiti kroz cijeli život te je obitelj bila prisiljena preseliti se u Cordobu jer je imala odgovarajuću suhu klimu i toplice za plućne bolesnike.

Njegova bolest zahtijevala je stalnu brigu roditelja i povelika novčana sredstva. Obitelj je preživljavala od malog prihoda s očeve farme čaja i majčinog nasljedstva, a iako su često bili u financijskim problemima, održavali su životni stil više klase.

Završivši studij medicine, Che je na motociklu putovao Južnom Amerikom, pri čemu se uvjerio u bijedu radnika i Indijanaca kriveći za to sjevernoameričke kapitaliste i autoritarne režime koje su oni podupirali. Okrenuvši se žestokom antiimperijalizmu i marksizmu, Che se priključuje Pokretu 26. srpnja, koji je pod vodstvom Fidela Castra namjeravao podići revoluciju na Kubi.

Che se 1956. godine iskrcava na Kubu te iduće dvije godine provodi u gerilskom ratovanju protiv režima Fulgencija Batiste. Samo iskrcavanje je prošlo jako loše jer su Che i njegovi suborci pristali na krivom mjestu te ih je dočekala vojska.

Iskrcavanje na Kubu

U okršaju s vojskom odanom Batisti, Guevara je ranjen u vrat i jedva uspijeva pobjeći te se sklanja u planine Sierra Maestre i nastavlja gerilski rat. Castro mu je dodijelio najviši čin u revolucionarnoj vojsci, comandante, te je Che zapovijedao vlastitom kolonom. Vojnici ga pamte kao vrlo strogog i nemilosrdnog jer je zahtijevao potpunu disciplinu i oštro kažnjavao prijestupe, a nerijetko je naređivao strijeljanja dezertera i neprijateljskih doušnika. No budući da je i sam živio asketski i bio predan radu, suradnici su ga cijenili i postupno je stekao legendaran status.

Najznačajnija Cheova akcija bio je napad na grad Santa Claru u prosincu 1958. godine. Nakon poraza u borbi 1. siječnja 1959. Batista bježi u Dominikansku Republiku, a Castro postaje kubanski čelnik.

Zbog svojih ratnih zasluga Guevara je brzo proglašen kubanskim državljaninom po rođenju, no zbog reputacije komunista Fidel mu još nije dao politički položaj, već ga je privremeno postavio na mjesto vojnog zapovjednika za zadaćom organiziranja suđenja Batistinim pristašama koji su im se zamjerili za vrijeme režima ili su bili protivnici revolucije.

Presude su međutim bile uglavnom unaprijed određene i mnogi ljudi su strijeljani, no Cheova reputacija koju je stekao među Kubancima za vrijeme rata nije bila narušena. Istodobno je pokrenuo razvod sa suprugom Hildom kako bi se vjenčao s Aleidom March, s kojom se upustio u vezu još za vrijeme gerile i koja će mu kasnije roditi četvero djece.

Afrička avantura

Godine 1965. Che daje ostavku na sve položaje koje je držao na Kubi te u tajnosti odlazi u DR Kongo kako bi pokušao poduprijeti lokalne pobunjenike u revoluciji i širenju ustanka na cijeli kontinent. Ekspedicija je bila potpuni promašaj jer su kongoanski pobunjenici bili nedisciplinirani i bez stvarne želje za borbom pa su i sami Kubanci izgubili motivaciju i vrlo brzo napustili zemlju.

Che se nije želio vratiti na Kubu, na kojoj se sa svima oprostio, nego je neko vrijeme boravio u Tanzaniji i Pragu radeći na svojim dvjema nedovršenim knjigama, priručnicima iz filozofije i ekonomije. Na kraju se u potpunoj tajnosti vratio u Havanu, odakle se brzo s nekolicinom boraca uputio u Boliviju kako bi podigli novi gerilski ustanak.

Vjerovao je da će se odatle revolucija lako proširiti po ostatku kontinenta, no zbog nedostatka potpore bolivijskih komunista i seljaka na koje je računao te efikasnosti državne vojske, koja se uz američku potporu obučavala za borbu protiv komunizma, i ovaj pokušaj je završio potpunim neuspjehom.

Ubrzo su Guevara i nekolicina preživjelih bili prisiljeni na bježanje od vojske, pri čemu su gladovali, a njemu su nedostajali potrebni lijekovi za astmu.

Smrt u džungli

Dana 8. listopada Chea i njegove suborce opkoljava vojska, a on je u borbi ranjen u nogu te je uhvaćen. Kratko su ga ispitivali bolivijski pukovnik Andres Selich i agent CIA-e Felix Rodriguez, američki Kubanac koji je već dugo radio na misijama protiv Castra. Brzo im je stigla naredba za njegovo pogubljenje koju je izvršio Mario Teran, bolivijski vojnik koji se za to dragovoljno javio, ogorčen jer su mu u prošloj borbi protiv gerilaca poginuli prijatelji.

Guevara je ubijen iz poluautomatske puške 9. listopada 1967. godine u 13.10. Tijelo mu je izloženo u bolnici grada Vallegrande, odsječene su mu šake kako se ne bi mogao utvrditi njegov identitet te je pokopan u neoznačenom grobu kao i drugi poginuli gerilci. Na Kubi su proglašena tri dana žalosti, a dan prije pogibije proglašen je Danom herojske gerile.

Točno trideset godina nakon pogibije otkrivena je lokacija Guevarinog groba pa su njegovi ostaci preneseni na Kubu.

Njegova smrt izazvala je burne reakcije u svijetu. Za vrijeme studentskih pokreta šezdesetih Che je smatran uzornim revolucionarom, dok na Kubi i danas ima status nacionalnog junaka, kao i među raznim latinoameričkim ljevičarskim pokretima.

Na udaru ljevice

Iako je za mnoge junak, njegovi protivnici, prvenstveno kubanski emigranti, smatraju ga teroristom i zločincem odgovornim za mučenje i smrt brojnih protivnika revolucije. Također ga smatraju odgovornim za propast kubanskog gospodarstva, uzrokovanog kolapsom proizvodnje šećera i neuspješnom industrijalizacijom koju je pretjerano ambiciozno nastojao provesti kao ministar.

Kritike ne dolaze samo od političke desnice, pa tako mnogi ljevičari, posebno anarhisti, Guevaru smatraju autoritarnim staljinistom čiji je konačni cilj bilo stvaranje birokratskog i represivnog staljinističkog režima.

Che je ispočetka doista bio fasciniran Staljinom, no s vremenom se udaljio i od njega i od sovjetskog komunizma. Nakon službenog posjeta Sovjetskom Savezu početkom šezdesetih razočarao se tamošnjim buržujskim načinom života te postaje kritičan spram njihove ekonomske politike, a posebno se protivio politici suživota s kapitalističkim zemljama.

Zbog toga su ga južnoameričke komunističke partije, osobito one koje su se protivile njegovoj ideji o širenju gerilskog rata, označavale kao trockista i maoista. Pri organizaciji revolucionarnih pokreta često je tražio saveznike među komunističkim disidentima, a privatno je simpatizirao Kineze, tvrdeći da njihov socijalizam ima 'moralni impuls', za razliku od sovjetskog, koji je postao isključivo materijalni.

Zanimljivo je pak to da se, sasvim suprotno slikama koje dolaze s Kube, na kojoj je Cheov lik sveprisutan i štovan poput božanstva, u bespuću interneta može pronaći internetska trgovina Che-Mart koja se izruguje Guevarinim štovateljima na račun popularnosti raznih proizvoda s njegovim likom koji su ga pretvorili u robnu marku.

Njegovi neistomišljenici ističu kako je ironično to da tobožnji komunisti stvaraju profit kapitalistima kupujući takve proizvode, a danas se općenito smatra da je poznati Cheov portret - postavši dijelom popularne kulture - izgubio nekadašnju simboliku. Na Kubi pak ta je slika i danas nezaobilazna i štuje se poput one nekog sveca.