Prema podacima Centra za reproduktivno zdravlje Ujedinjenih naroda, u svim državama Europe pobačaj je dozvoljen, osim na Malti. Uvjeti pod kojima se pobačaj odobrava razlikuju se od države do države, s obzirom na tradiciju i kulturu pojedine zemlje. Države iz kojih dolaze premijer Tihomir Orešković i njegova supruga Sanja, Nizozemska i Kanada, najliberalnije su u svijetu kad je riječ o izboru prekida trudnoće
Premijer Tihomir Orešković i njegova supruga Sanja, koja je u subotu marširala sa Željkom Markić i pobornicima zabrane pobačaja u Hrvatskoj, došli su u Hrvatsku iz Nizozemske, države koja ima jedan od najliberalnijih zakona o abortusu na svijetu, baš kao i njihova druga domovina Kanada. U Kanadi je Vrhovni sud 1988. srušio zakon o pobačaju koji ga je dozvoljavao ako bi se utvrdilo da nastavak trudnoće ugrožava zdravlje ili život trudnice. Srušen je kao neustavan jer zadire u pravo žena na 'život, slobodu i osobnu sigurnost'.
Prema hrvatskom Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, žena može izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije ukoliko se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom zakonu, prekid trudnoće se može obaviti samo u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama. Svaki prekid trudnoće prijavljuje se HZZO-u, a liječnici koji ne žele obavljati abortuse imaju pravo na priziv savjesti.
Najliberalnije propise u Europi, pored Nizozemske, imaju Velika Britanija, Švedska, Austrija, Norveška, Švicarska, Belgija i Francuska.
Malta je jedina država Europe u kojoj se zbog pobačaja može završiti u zatvoru. Liječnicima koji obave abortus prijeti kazna od 18 mjeseci do tri godine zatvora. Na Cipru, u Poljskoj, Španjolskoj i Portugalu pobačaj je dozvoljen u slučaju silovanja, incesta i kad fetus predstavlja opasnost po život majke ili postoje medicinske indikacije za izazvani pobačaj zbog malformacija fetusa.
U Sjevernoj Irskoj i Irskoj pobačaj je dozvoljen samo u slučaju da trudnoća predstavlja prijetnju po život trudnice. U Irskoj je do 1992. pobačaj bio zakonom posve zabranjen, a 1992. Vrhovni sud je u slučaju silovane 14-godišnjakinje presudio da je prekid trudnoće dopušten kada je život žene u pitanju, uključujući mogućnost njezina samoubojstva. No tek 2013. zakon je promijenjen nakon što je trudnica Savita Halappanavar 2012. umrla od trovanja krvi jer joj je abortus njezinog umirućeg zametka bio zabranjen.
U većini drugih europskih zemalja pobačaj je zakonom dozvoljen do 10., odnosno 14. tjedna trudnoće. Neke države, primjerice Grčka, dozvoljavaju pobačaje i u višem stupnju trudnoće ako je riječ o trudnoći koja je rezultat silovanja (19 tjedana) ili malformacije fetusa ugrožavaju zdravlje ili život žene.
U praksi je Švedska najliberalnija i prekid trudnoće u njoj je dopušten do 22. tjedna uz odobrenje zdravstva, a maloljetnice ne moraju dobiti dozvolu roditelja za pobačaj čije troškove snosi zdravstveno osiguranje. Ni u Francuskoj maloljetnice ne moraju dobiti dopuštenje roditelja, ali moraju biti u pratnji odrasle osobe koju same izaberu.
U Njemačkoj je za prekid trudnoće potrebna potvrda da je žena bila u savjetovalištu i u praksi ga nije jednostavno ishoditi. Najliberalnije države dozvoljavaju prekid trudnoće iz socijalnih, ekonomskih i obiteljskih razloga, a to su Velika Britanija, Finska, Italija, Luksemburg i Nizozemska.
