Spomendan trodnevnim programom koji je zaključen u nedjelju, 9. siječnja, misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Nikole biskupa predvodio župnik i gvardijan fra Stanko Belobrajdić koji je govorio o doprinosu katoličkog svećenstva Međimurja očuvanju hrvatske nacionalne i kulturne baštine.

Podsjetio je da se na ovaj dan prije 92 godine, nakon svečane mise koju je predvodio osvjedočeni hrvatski domoljub Zvonimir Jurak, župnik iz Sv. Jurja na Bregu, na Franjevačkom trgu okupilo 10.000 vjernika na velikoj narodnoj skupštini koju je otvorio o. Kapistran Geci, a među ostalima, na skupštini je govorio i dr. Ivan Novak, organizator oslobođenja u Međimurju.

Skupština je završila čitanjem i jednoglasnim prihvaćanjem rezolucije u kojoj stoji kako 'danas Hrvati iz cijelog Međimurja sakupljeni na javnoj općoj skupštini u glavnom mjestu Čakovcu, održanoj 9. siječnja 1919. pred cijelim svijetom otvoreno, odlučno, jednodušno i samosvjesno izjavljuju da se zauvijek odcjepljuju od mađarske države kojoj su i dosada pripadali samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje'. Tekst rezolucije rukom je napisao upravo Geci i čuva se u Franjevačkom samostanu u Čakovcu.

U propovijedi je Belobrajdić također istaknuo da je, unatoč tome što je Međimurje tijekom svoje burne prošlosti u nekoliko navrata bilo administrativno odijeljeno od Hrvatske i izloženo velikim pritiscima mađarizacije, ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj, što je velika zasluga Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika.

Međimurje je kroz svu svoju povijest ostalo u sklopu Zagrebačke nad/biskupije zbog toga što su u njemu djelovali hrvatski svećenici ili svećenici koji su govorili hrvatskim jezikom koji su u crkvama i u svim drugim zgodama govorili, propovijedali i pjevali hrvatskim jezikom.