Nostalgija se hrani ritualima. Jedino će tako, sva jedra i debela, putovati s vama kroz desetljeća i spretno evocirati uspomene na neke ljepše i vedrije dane. Prvomajski praznik rada jedan je od takvih rituala kada radnička klasa evocira ono što je nekad bila i što im je predstavljala ujedinjena zajednica jugoslavenskih naroda. Na dan kada karanfile valja nositi u zapučku, nazdravljati uz čašu domaćeg vina i tanjur graha, posve je legitimno prisjetiti se starih dana i snage nekadašnjeg proletarijata.

Baš stoga i ja u tom prazničkom raspoloženju vidim prigodu za prisjećanje na ono što je jugoslavenska marketinška industrija dala, nešto što je ostavilo traga, ako zbog ničeg drugog, onda zbog zaraznih jingleova, junačkog seksipila i nenadmašnog humora. Uz kultnu Pipi, Gumbekovu interpretaciju slatkih Kraševih bombona i Radensku tri srca čiji su mjehurići pucketali na jezicima stanovnika od Vardara do Triglava, jugoslavenski svijet oglašavanja izbacio je još pokoji biser za pamćenje.

Čarape Udarnik

Poneki se brandovi reklamiraju tako što uvjeravaju potrošače da korištenjem njihovog proizvoda ne trebate kupovati neki drugi. Tako su, primjerice, Orbit žvakače (povremena) dobra zamjena za pranje zubi; ako imate moderan mobitel, ne treba vam fotoaparat; a ako imate Udarnikove čarape, ne trebaju vam cipele! Tako barem kazuje reklama u kojoj mladi i kuštravi Robert Prosinečki samouvjereno kulira na šanku noseći na nogama samo prekrasne bijele čarapice: 'Prave cipele možda nećete naći, ali čarape – da.'

Zastava 101

Zalazak. Valovi umivaju pješčanu obalu. Mladić zanesenim sviranjem Bachove suite na violončelu doziva svoju dragu. Njegova četverotaktna limena ljubimica stiže, kotrlja se valovima usprkos, juri mu u susret... U ovoj zaista legendarnoj reklami, Stojka se iz obiteljskog, praktičnog automobila prometnula u nadahnutu, toplu drugaricu. Zašto? Nitko ne zna.

Bloo

Možda danas imamo ugradbene vodokotliće, sva mirisna čuda za WC školjke ili animirane bakterije u reklamama koje urlaju o onečišćenju najprivatnijeg od svih privatnih prostora, ali nemamo Bloo. Šteta, jer jingl koji pjeva animirana školjka jedan je od najzaraznijih reklamnih numera s ovih prostora.

Agrokoka

Nitko se nije mogao mjeriti s jajima zagrebačkog agrokombinata Agrokoka. Kolesterolu i modernim spikama unatoč, jugoslavenski narod je znao da svako jutro jedno jaje snagu daje. Kraj priče. Danas je uopće teško zamisliti da se jaja reklamiraju u udarnom terminu. Možda i zato jesmo tu gdje jesmo.

Interplast Zemun

Ne dotaknuti se seksipila u jugoslavenskim reklamama bilo bi ravno svetogrđu. Od Pipi pa do Levisa ili Leeja, reklamomajstori nastojali su uloviti svu raskoš ženskog tijela bez straha od toga da će ih netko pozivati na red zbog seksizma, šovinizma i inih izama. U slučaju sa zemunskim samoljepljivim grudnjakom otišli su korak dalje, pa uče da bujno žensko poprsje koje teško prkosi gravitaciji nije samo vaša već - svačija stvar! Možda vam na prvu neće upasti u oči koliko su samo gospođe tužne zbog problema 'treskanja'. Tko bi vam i zamjerio jer tu je, brate, sisa k'o alve.