U isto vrijeme pojašnjava da predsjednici sudova s financiranjem nemaju veze. 'Svi troškovi koje sudovi imaju su zadani. Plaće su uređene Zakonom o plaćama sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika. Troškovi intelektualnih usluga uređeni su odvjetničkom tarifom i nagradama vještacima prema iznosima koje je propisalo Ministarstvo pravosuđa', kaže Turudić.

Kaže da je kampanja o štednji iz Vlade krenula u vrijeme godišnjih odmora, ne ranije, no da se svake godine ponavlja ista stvar – nedostatak novca. 'Uštedjeti se može jedino da se manje sudi, a to nikome nije u interesu. Suđenja su skupa, ali još više košta neriješeni sudski predmet', dodaje.

Iako Ministarstvo smatra kako je fiskalna odgovornost pojedinog suda na njegovom predsjedniku, Turudić ponavlja da su troškovi zadani te kako može uštedjeti samo na troškovima reprezentacije koji iznose 20 tisuća kuna godišnje. 'Ja na sudu ne pijem kavu, a mjesečno sa službenim vozačem prijeđem najviše 20 kilometara', pojašnjava.

Vjeruje kako nam uskočkih sudaca fali, što je suprotno stavu Ministarstva, i slaže se da bi se mogle napraviti korekcije. Kaže da se zaista može steći dojam da je prozivka ministra Miljenića prvi korak prema smjeni predsjednika sudova.

Vjeruje da je prostor za uštede korigiranje troškova koji otpadaju na odvjetnike po službenoj dužnosti, kao naknada za sudske vještake.

Zaključuje kako bi trebalo ukinuti, ne polovicu, ali trećinu sudova u Hrvatskoj. 'Sudaca ima dovoljno, ako ne i viška, ali su loše raspoređeni. Tako sudac u Zagrebu ima 500 spisa u referadi, a sudac u primjerice Varaždinu deset puta manje, a rade za istu plaću', kaže Turudić za Večernji list