Želite li napetu seriju punu misterija i intriga ili želite ozbiljnu karakternu dramu? Za razliku od mnoštva inih naslova današnjice, pravnički triler u nastavcima 'Damages' sasvim studiozno pristupa mogućnosti da bi neki od nas ponekad mogli željeti, zapravo, i jedno i drugo u istom paketu. I, stvarno - zašto ne? Zašto ne bih mogao gledati nešto što će poput 'Izgubljenih' iz tjedna u tjedan golicati detektiva u meni, a da to ne mora biti po cijenu svođenja likova na plošne, jednodimenzionalne kokoši bez glave?

Odvjetnička serija koja to - nije
Malo tko je sklon tražiti jednu takvu seriju u domeni odvjetničke fikcije, i to je vjerojatno glavni razlog relativno skromne fame oko 'Damagesa'. Ali, gle: ako biste išli igrati igru tipa - popij gutljaj svog omiljenog žestokog pića svaki put kad netko kaže 'aj obđekt', 'sustejnd' ili 'overuld' - za 'Damages' bi vam bila sasvim dovoljna... bombica od 0,1. I to ne za jednu prosječnu epizodu, nego za prosječnu sezonu: to sudnice jedva da vidi! Glavnina radnje vrti se oko zakulisnih fiškalnih igara, a toga definitivno ne manjka jer je glavni lik, Patty Hewes (Glenn Close), beskrupulozna odvjetnica koja je spremna učiniti manje-više sve da dobije slučaj.

Flash-forward
Serija počinje dolaskom perspektivne mlade odvjetnice Ellen Parsons (Rose Byrne) u njenu firmu, taman na vrijeme da se uključi u proces protiv korporativnog CEO-a Arthura Frobishera (Ted Danson). Paralelno s time, pratimo i flash-forwarde u kojima Ellen u stanu zatječe ubijenog zaručnika, bivajući optužena za njegovo ubojstvo. Sa svakim novim flash-forwardom otkrivaju se dodatni detalji, ruše stare teorije i nameću nove, dok se kroz različite linije radnje scenaristi hvataju ukoštac s izazovom: koliko je obrata moguće nabacati u svakoj epizodi, a da se gledatelj pritom ne počne osjećati kao da ga se povlači za nos?

Uz takvu kvantitetu obrata, taj osjećaj na momente i jest neizbježan, ali kad je riječ o konačnom dojmu, sve se može svesti na jedno jednostavno pitanje: imaju li ti obrati smisla? Obogaćuju li konstrukciju serije ili je retrogradno razdiru? Ako se izuzme traljava završnica treće sezone, za 'Damages' je odgovor – veliko, rezolutno 'da'.

Čudo vrijedno gledanja
'Damages' ima tu startnu prednost da se priklanja receptu 'Žice', dakle jedan slučaj = jedna sezona, što scenaristima daje dovoljno prostora da se razmašu, a da pritom drže sve konce u rukama. I kad je izvedba na razini – a ovdje definitivno jest – malo se što na ovom svijetu može mjeriti s užitkom gledanja jedne takve serije u komadu na DVD-u! S druge strane, praćenje kompleksne i nelinearne fabule na tjednoj bazi, nažalost, zna biti malo naporno te nije sport za svakoga, stoga 'Damages', kao, uostalom, svojedobno 'Žica', od početka pati zbog slabe gledanosti.

Jest da je Amerika velika zemlja u kojoj i malo tvrđi TV-orasi ne samo da mogu zavrtjeti dobru paru na DVD-ima i reprizama po raznim kanalima, nego im se zna uzeti u obzir i plasman na eksternim čudesima moderne tehnologije (DVR, TiVo, Hulu), ali 'Damages' svejedno ima toliko mizernu gledanost da je sasvim moguće da će nedavno završena treća sezona biti ujedno zadnja. Postoji opcija da matični kanal serije, FX, ubuduće podijeli troškove plus termine premijernog prikazivanja s nekom drugom postajom, ali moglo bi  proći i nekoliko tjedana prije nego što se donese konačna odluka. Prema insajderima, izgledi su zasad dosta slabi... No ako i ne bude četvrte sezone, već samo postojanje ovakve dosadašnje tri jedno je divno malo čudo vrijedno slavljenja. I, naravno, gledanja.