Na skupu na kojem su se najveći državni dužnosnici, zastupnici i predstavnici vjerskih zajednica prisjetili žrtava Holokausta, na tragediju koja se dogodila prije sedamdesetak godina u svojim su govorima podsjetili predsjednik Sabora Josip Leko i premijer Zoran Milanović koji je, tako moramo kazati, imao diletantski ispad i, za tu strašno važnu prigodu, neoprostivo loš nastup.

Nije bilo potrebno da nas premijer uči povijesti jer je očito ni ne poznaje najbolje. Da nije tako, ne bi se dogodilo sukobljavanje 'činjenica' u govorima Milanovića i predsjednika parlamenta Josipa Leke. Naime, iako je Milanović u svom govoru rekao da masovnih egzekucija nije bilo do travnja 1941., Leko je podsjetio da to baš i nije bilo kako je premijer opisao.

'Brutalno nacističko iživljavanje trajalo je takoreći od prvih dana Hitlerove diktature, punih dvanaest godina, ali pravi razmjeri te do tada neviđene, detaljno isplanirane i sustavno provedene politike uništenja postali su vidljivi tek na kraju Drugog svjetskog rata ulaskom savezničkih trupa u 'tvornice smrti' od kojih je najveća bila koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau', kazao je Leko.

Milanović kao da ne zna da su europske države dugo zatvarale oči na zbivanja u Hitlerovoj Njemačkoj.

Milanović ne zna ni to da je nadbiskup Stepinac prvi otvorio Caritas za prihvat židovskih izbjeglica iz Trećeg Reicha (što je pohvalio papa Pio XI. odredivši da zagrebački nadbiskup bude savjetnik u pisanju antinacističke enciklike koju Pio XII. nikada nije objavio) i da se to Stepinčevo angažiranje u korist Židova dogodilo puno ranije nego što će se zbiti žalosni sunovrat toga istoga Stepinca koji će pozdraviti Pavelića i NDH.

Podsjetimo, svojim je biskupima i cijelom narodu 28. travnja 1941. poslao okružnicu u prigodi uspostave (marionetske) hrvatske države ocjenjujući da se radi o 'najzamašnijim događajima u životu hrvatskog naroda (...) o davno sanjanom i željkovanom idealu', i zaključivši: 'Je li potrebno isticati, da je i u našim žilama življe zakolala krv, da je i u našim grudima življe zakucalo srce? Nitko pametan toga osuditi ne može... jer je ljubav prema vlastitom narodu Božjim prstom upisana u ljudsko biće i Božja zapovijed!'

A već tada je bila uništena sinagoga u Osijeku (14. travnja), već je bila donesena temeljna zakonska odredba (17. travnja) kojom se ozakonjuje najgori politički teror te nekoliko diskriminatorskih zakonskih odredbi protiv Židova i Srba i već se obilno razmahala sramotna huškačka kampanja u novinama i na državnom radiju. Svakome je moglo biti jasno da su vlasti novouspostavljene NDH krenule bitno drugačijim putem od onih kojima se ostvaruju etičke zasade kršćanstva i pravednog društva.

Jedno pak treba priznati Milanoviću, a to je prozivanje čelnika Katoličke crkve u RH zbog traljave isprike da izbjegnu pojaviti se u Saboru (poslali su svećenika trećeg ranga) jer bi, da je Milanović poznavatelj povijesti, ako se baš želi igrati nadripovjesničara, mogao kazati ovih nekoliko činjenica koje Hrvati i ovdašnji katolici u golemoj većini ne žele prihvatiti a trebali bi, ako je obilježavanje Holokausta u Hrvatskoj ozbiljna prigoda, a ne tek reda radi protokolarna obaveza kako je ispalo u Saboru.

Jer smo vidjeli i to da se ni predsjednik Sabora Josip Leko nije pripremio: nije se udostojio barem jednom pročitati govor koji mu je netko napisao (zastajkivao je, mucao i zamalo rekao 'kontracepcijski' umjesto 'koncentracijski logor') i gdje se nije smjelo dogoditi da estradna umjetnica odsvira komad argentinskog skladatelja suvremenog tanga Astora Piazzolle, već da ozbiljniji sastav izvede neku partituru iz golemog židovskoga repertoara skladanog u mislima na najstrašniju stranicu u povijesti čovječanstva.