Morten Olsen s klupe predvodi Dansku još od 2000. i ne odustaje od svog stila nogometa po uzoru na nizozemsku školu, ali u sustavu 4-2-3-1. Teži tome da njegova momčad ima posjed lopte, traži kontrolu tempa i ritma utakmice. Ne bježi ni od eksperimenata, ali isključivo u okviru sustava, pa nije nemoguće da vidimo pomicanje klasičnog veznjaka na poziciju stopera, te u praksi formiranje zadnje linije s tri igrača. Ponekad pomiče Bendtnera na lijevo krilo i često izokreće trokut igrača u sredini terena, tako da danska formacija često više sliči na 4-1-4-1.

Iako će Danska biti apsolutni autsajder u svim utakmicama svoje skupine, Martin Olsen neće odstupiti od vlastite nogometne filozofije. Nizozemska, Portugal i Njemačka imati će suparnika koji će pokušati preuzeti posjed lopte i kontrolu utakmice, jer to je način na koji i Olsen i njegovi izabranici vole igrati nogomet i na koji misle da mogu do rezultata. Olsen je bio igrač u generaciji iz osamdesetih godina, koja je predvođena Elkjaerom, Arnesenom, Lerbyem i Laudrupom stekla reputaciju jedne od najgledljivijih i najzanimljivijih europskih reprezentacija. Ta momčad igrala je lijep napadački nogomet, s puno kretanja i kreativne slobode, što je ostala osnova za sve kasnije danske selekcije.

Iako je trenutno tek rezerva Begoviću u Stokeu, Thomas Sørensen prvi je izbor između stativa. Anders Lindegaard bio je opasna prijetnja Sorensenu, no nakon ozljeda je ponovo izgubio mjesto u Manchester Unitedu i teško da može konkurirati Thomasu.

Mjesto desnog bočnog vjerojatno je rezervirano za Larsa Jacobsena (F.C. København), iako je dugo bio ozlijeđen, dok je za lijevu stranu favorit Simon Poulsen (Évian). Međutim, protiv Portugala bi na tom mjestu mogao zaigrati Michael Silberbauer (Young Boys), obzirom na to da je on u posljednje dvije utakmice sa istim suparnikom bez problema zaustavio Cristiana Ronalda. U sredini obrane bit će Daniel Agger i Simon Kjaer, koji ove sezone nastupaju za Liverpool odnosno Romu. Agger bi, u slučaju da ne zaigra Poulsen, mogao nositi i kapetansku vrpcu, dok Kjaeru kao konkurencija prijeti Andreas Bjelland iz domaćeg Nordsjællanda.

William Kvist (Stuttgart) i Niki Zimling (Club Brugge) trebali bi predvoditi sredinu. Ajaxov Christian Eriksen, za kojeg stručnjaci tvrde da je jedan od najvećih talenata današnjice, trebao bi igrati ispred njih.

Desno je još uvijek Dennis Rommedahl (Brøndby), koji u klubovima nikada nije imao previše uspjeha, ali je u reprezentaciji jedan od ključnih igrača. Za mjesto na lijevoj strani napada bore se Rommedahlov klupski kolega Michael Krohn-Dehli i Lars Schöne (Ajax). U vrhu napada je neprikosnoven Nicklas Bendtner, koji je sezone proveo na posudbi u Sunderlandu. Imati će ogromno breme na plećima, jer ostali napadači s kojima Danci raspolažu nisu ni izbliza na njegovoj razini.

Bez obzira na tešku skupinu koju imaju, Danci na Euro putuju s velikim samopouzdanjem. Momčad je osvojila prvo mjesto u kvalifikacijskoj skupini ispred Portugala, a u travnju je rangirana kao deveta selekcija na svijetu, što joj je najbolji plasman na FIFA rankingu još od 1996. godine.

Danci su uvijek bili najbolji kada se od njih najmanje očekivalo. Bio je to slučaj u osamdesetima, kada su ugrabili polufinale Eura 1984. te četvrtfinale SP-a 1986, dogodilo se i 1992. kada su kao zamjenska reprezentacija postali prvaci Europe. I kasnije su Danci prolazili skupine - 1998. su igrali četvrtfinale SP-a, a isto im je uspjelo na SP-u 2002. i Euru 2004. No treba reći i da nitko u Danskoj ne očekuje da prođu ovu 'skupinu smrti'...