Dok je kod pojedinih hrvatskih štediša stare Ljubljanske banke čak i nakon konačne presude u njihovu korist teško probuditi optimizam u pogledu naplate duga, štediše iz BiH već organizirano pritišću vlasti vlastite države da im u pregovorima sa Slovencima izvojevaju povrat novca u roku od - godinu dana
Zagrepčanina Darka Dvorščaka, vlasnika knjižice Ljubljanske banke, vijest koja je u srijedu stigla s Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu nije osobito ushitila.
'U zemlji u kojoj živim ništa ne očekujem, ja sam to prekrižio davno. Ražanj bez zeca ne bih radio', rekao je Dvorščak, dodajući da na knjižici nije imao 'veliku lovu' - u današnjoj protuvrijednosti to bi iznosilo između dvije i tri tisuće kuna. Njegov otac na knjižici ima puno više.
Na svog 'zeca u šumi' Dvorščakovi bi uistinu mogli čekati još godinama. Slovenija prvo mora pripremiti mehanizam za isplatu i predstaviti ga tajništvu Vijeća Europe, koje ga može vraćati na doradu, što će trajati najmanje godinu dana. Tek nakon toga slijedi donošenje posebnog zakona, potrebnog jer je imovina 'stare' Ljubljanske banke, za razliku od dugova i obaveza, prebačena na Novu Ljubljansku banku. Slovensko Delo procjenjuje da je realan rok za namirenje štediša 'šest do sedam godina'. Ako se bude slijedio model namirenja slovenskih štediša, novac u Hrvatskoj i BiH prvo će dobiti oni čija ušteđevina ne prelazi 500 eura, a ostali bi bili isplaćeni putem deset rata u pet godina.
Iako je slovenska viceguvernerka Stanislava Zadravec Caprirolo u četvrtak izjavila da ti troškovi ne mogu ugroziti financijsku stabilnost države, slovenski dužnosnici opetovano su poručivali da takva presuda može predstavljati katastrofu za državni proračun. Dug Ljubljanske banke prema štedišama u Hrvatskoj i BiH iznosi oko 250 milijuna, a s kamatama 500 milijuna eura. Iznos u slučaju prenesene štednje Hrvatske protiv Slovenije je oko 300 milijuna eura, na što se također zaračunavaju kamate.
Prenesena štednja - Hrvatska spremna pregovarati
Nedoumice oko toga odnosi li se presuda suda u Strasbourgu i na prenesenu štednju, što je u prvoj reakciji ustvrdio premijer Zoran Milanović, razjasnila je šefica diplomacije Vesna Pusić, ustvrdivši da se presuda ne odnosi izravno na prenesenu štednju, ali se na nju reflektira.
'Država se pojavljuje kao ona na koju su individualni štediše prenijeli svoja potraživanja kad im je država to kroz određeni rok isplatila i de facto je država kroz ove banke predstavnik onih koji su također imali štednju u LB-u', rekla je Pusić, dodajući da presuda nema direktan utjecaj na taj predmet jer je riječ o 'drugom modelu'. Podsjetila je da su Hrvatska i Slovenija potpisale memorandum o razumijevanju o prenesenoj štednji i kazala da se će se Hrvatska i dalje držati tog dokumenta, a spremna je sa Slovencima razgovarati o modalitetima.
BiH: Klasa optimisti
Istodobno, udruge štediša u BiH vrše pritisak na državne vlasti, očekujući povrat novca u roku od godinu dana.Svetozar Nišić, predsjednik Udruge građana za povrat stare devizne štednje u BiH, otkrio je da odvjetnički tim iz Münchena koji je zastupao tužbu pred sudom u Strasbourgu nastavlja s radom kako bi se ubrzala isplata novca. Od Vijeća ministara i Predsjedništva BiH traže da sa Slovenijom i Srbijom pod hitno nađu način za isplatu novca u razdoblju od godinu dana.
Najgore su prošle štediše iz Federacije BiH, jer je prilikom 'nacionalizacija' podružnice Ljubljanske banke u Sarajevu dio štednje pretvoren u certifikate od kojih su neki iskorišteni u poslijeratnoj privatizaciji. Amila Omersoftić, predsjednica upravnog odbora Udruge za zaštitu deviznih štediša u BiH, upozorava da postoji opasnost da vlasti sad same procjenjuju tko ima, a tko nema pravo na povratak štednje. I ona naglašava da najveću odgovornost imaju Vijeće ministara BiH i vlade dvaju entiteta - ne budu li brzo djelovali, isplata bi se mogla 'rastegnuti' i na 20 godina.
