'Spreman sam, vjerujem da ste i vi, kao središnja politička snaga, jer imamo odgovornost predvoditi tu bitku', rekao je Stier u subotu, pozdravljen oduševljenim pljeskom pet tisuća okupljenih. HDZ-ov politički tajnik jasno je - izgovarajući to da u klijentelističkom, odnosno ortačkom kapitalizmu mali krug ljudi s presudnim političkim utjecajem sam sebi namješta poslove na račun društva, slobode i domovine - uperio prstom na donedavnu potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva Martinu Dalić, najbližu Plenkovićevu suradnicu koja se našla usred afere Hotmail, što ima sva obilježja klijentelizma o kojem je Stier govorio.

Posredni napad na 'svoga prijatelja' Andreja Plenkovića, s kojim se vratio iz Bruxellesa s lukrativne funkcije eurozastupnika kako bi preuzeo vođenje HDZ-a nakon propasti projekta pod Tomislavom Karamarkom, očito je pokazatelj da se Stier nije doselio iz daleke Argentine u domovinu svojih predaka da bi sjedio u drugom redu.

Narednih dana i tjedana pokazat će se hoće li on materijalizirati svoj istup ili će ovaj napad platiti gubitkom političke utakmice kao trkač na duge pruge koji pogrešno tempira vrijeme i prerano krene u završni sprint pa ga drugi preteknu pred ciljem. Jer nije Stier jedini aspirant na HDZ-ov tron u ovom trenutku. Onemoćalog predsjednika izazivaju i Ivana Maletić i Miro Kovač, a najčvršće karte drži igrač iz sjene, zamjenik predsjednika Milijan Brkić. No čini se da u HDZ-u još nije stvorena kritična masa i strahuju da im se ponovno ne dogodi slučaj Karamarko, kada su srušili svoju vladu i krenuli u neizvjesnost izbora. Činjenica da drži HDZ na vlasti trenutno je jedini adut Andreja Plenkovića.

>>> Plenković kritičarima: Oni koji kritiziraju moraju znati da su imali svoje prigode i šanse, mogli su biti članovi ili članice u Vladi i dati svoj doprinos

A je li dovoljan i je li Stier zaista trkač na duge pruge, ubrzo će se pokazati. Svoju sadašnju poziciju gradio je odmjerenim i staloženim nastupima u javnosti, ostajući dosljedan sebi i svojim stavovima koji su u javnosti prepoznati kao tvrdolinijaška desnica, pa čak i klerikalizam zbog bliskosti s Crkvom. U tom kontekstu nedavno se sam oglasio, kazavši da su među političarima najveći klerikalci oni koji se povremeno pojave u crkvi.

Da je politički dosljedan, što je rijetka karakteristika među političarima u Hrvatskoj, pokazao je kada je napustio funkcije potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih i europskih poslova u vladi Andreja Plenkovića nakon razlaza s Mostom. Tada je priznao da se zalagao za tu suradnju i kada je ona propala, smatrao je da je najbolje da se raspišu prijevremeni izbori.

Upravo o spomenutoj dosljednosti dosta se raspravljalo u javnosti kada je Plenkoviću poslao otvoreno pismo, u kojem je progovorio o tome zašto neće glasati za Istanbulsku konvenciju. Već tada ga je javnost počela svrstavati u red prvih izazivača za preuzimanje HDZ-a od predsjednika koji vodi suviše liberalnu politiku za ukus većine biračkog tijela te stranke.

Stier je tada poručio da s kršćanske pozicije nije moguće podržati Istanbulsku konvenciju. U pismu kolegama u Predsjedništvu HDZ-a jasno je naveo kako nije problem u tome što se spominje rod u nekom dokumentu, već kada mu se, kako je napisao, daje značenje koje je protivno prirodnom zakonu.

Neki su pak priču o njegovoj političkoj dosljednosti tada preveli kao dio osmišljene strategije za preuzimanje HDZ-a.

>>> Stier: Protiv sam nasilja nad ženama, ali ne mogu podržati Istanbulsku konvenciju

U javnosti mu se zamjeralo to da je promijenio ploču o Istanbulskoj konvenciji, što je često kritika s kojom se susreću HDZ-ovci - da jedno propagiraju vani, a drugo kod kuće. Stier je tada za tportal odbacio kritike da je promijenio mišljenje.

Iako ga se percipira kao tvrdog desničara i praktičnog katolika, nije se našao u krugu suradnika Tomislava Karamarka, koji je stranku poveo udesno. Stier se tada usprotivio izbacivanju iz stranke Jadranke Kosor, čiji je bio savjetnik za euroatlantske integracije. Zapravo, Kosor ga je inaugurirala u prvu političku ligu jer je u razdoblju kada je ona bila predsjednica prvi put ušao u Sabor, ali i u Predsjedništvo HDZ-a.

Odluka da podrži Kosor koštala ga je dužnosti međunarodnog tajnika, a nakon toga ga je Karamarko spakirao u Bruxelles kako ne bi previše smetao. No ambicije Davora Ive Stiera veće su od sjedenja u Bruxellesu.

Da u Bruxellesu nije spavao, govori nagrada za najboljeg europarlamentarca u kategoriji razvojne suradnje, takozvani EU Oscar, a iz vremena briselskog 'izbjeglištva' datira njegova epizoda prijateljevanja sa SDP-ovim Toninom Piculom, koja je izazvala dosta zanimanja i kontroverze u Hrvatskoj. Dvojac je zajednički istupao oko tema vezanih uz Bosnu i Hercegovinu pa su se našli pod kritikama iz domovine i iz HDZ-a i SDP-a. Tada je na jednoj klauzuri HDZ-a Milijan Brkić spočitao Stieru da neće valjda Tonino Picula voditi hrvatsku politiku prema BiH.

U miru Bruxellesa Stier je napisao knjigu, zapravo politički esej, 'Nova hrvatska paradigma', i uzdrmao monolitnu Karamarkovu vlast u HDZ-u. U toj knjizi Stier iznosi teze o tome kako bi se političke stranke trebale otvoriti i demokratizirati, a zalaže se za to da se disidente zakonom zaštiti od izbacivanja te da se političkim liderima ograniči moć.

>>> Tvrdi desničar i konzervativac s pedigreom u misiji visokog rizika

Briselska epizoda završila je pobjedonosnim povratkom Plenkovića i Stiera u Hrvatsku te pobjedom na izborima i poznatom Plenkovićevom izjavom da 'stranka ne smije biti talac jednog čovjeka', koja mu se na posljednjem saboru vratila kao bumerang. Tada se spekuliralo da je upravo Stier odradio za Plenkovića posao na desnom krilu HDZ-a, a potom i da je figurirao kao balast da HDZ pod Plenkovićem ne bi previše otklizao u liberalni centar.

No prijatelji su postali bivši prijatelji jer se Stier nije zadovoljio epizodnim ulogama.

Davor Ivo Stier ima vrlo zanimljivu političku biografiju. Rođen je u Buenos Airesu u Argentini 1972. u obitelji političkih emigranata porijeklom iz Samobora, koji su ondje pobjegli neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Otac mu je bio liječnik, a majka Marija Lukač sveučilišna profesorica. Poznato je da mu je djed Ivan Stier bio ustaški pukovnik i suradnik Maksa Luburića, a majčin otac Milorad Lukač jedan od važnijih HSS-ovih emigrantskih političara. Mladi Stier odrastao je u okruženju u kojem se veličala NDH, pa je bio i suizdavač jedne kompromitirajuće proustaške publikacije. Kasnije je izrazio kajanje i napustio svoja 'pogrešna mladenačka uvjerenja'.

Stier se odrekao ustaškog backgrounda te mu ga više ne spočitavaju ni politički protivnici. U razgovoru za tportal 2013. godine na temu afere oko ustaškog pozdrava 'za dom spremni', koji je koristio nogometaš Joe Šimunić, također dijete hrvatske dijaspore kao i sam Stier, kazao je da će 'hrvatsko društvo učiniti korak naprijed kada se antikomunizam prestane koristiti kao alibi za nostalgiju prema ustaškom teroru i kada se antifašizam prestane koristiti kao alibi za nostalgiju prema komunističkoj diktaturi'.

No vratimo se Stierovim korijenima.

Bio je stipendist Matice iseljenika, u Argentini je radio i kao novinar, a 1990. godine čak je intervjuirao Franju Tuđmana. Nakon što je na Katoličkom sveučilištu u Argentini diplomirao politologiju i međunarodne odnose, potom i novinarstvo, sredinom devedesetih seli se u Hrvatsku - u Ministarstvo vanjskih poslova.

Potom pet godina boravi u veleposlanstvu u Washingtonu i još pet u hrvatskoj misiji pri NATO-u Bruxellesu, da bi ga Ivo Sanader 2009. godine imenovao za svog savjetnika za vanjsku politiku, a zatim Jadranka Kosor povjerenikom za euroatlantske integracije.

Dok je sjedio u Plenkovićevoj vladi, postao je poznat po angažmanu ultrakonzervativca Ladislava Ilčića za posebnog savjetnika zbog 'široke lepeze aktivnosti koje se tiču i unutarnje i vanjske politike'. To zapravo ne treba čuditi jer su im stavovi prilično podudarni - Stier je protivnik prava na pobačaj, redovito sudjeluje u Hodu za život, kao i Ilčić, a imaju iste stavove i prema Istanbulskoj konvenciji i drugim svjetonazorskim pitanjima.

Stier je otvorio svoje karte u općem jurišu na HDZ-u. Vrlo brzo ćemo saznati je li svoj udar dobro tempirao ili će ponovno nastaviti sa životom vječnog HDZ-ova disidenta. Samo ovog puta neće biti utješne nagrade u vidu briselske fotelje.