Pred sedamnaest tisuća gledatelja u areni u Saloni, 10. travnja 304. godine ubijeno je 30 kršćana i prvi biskup kršćanske crkve u Saloni, mučenik Dujam. Pred radoznalom i razularenom svjetinom na tribinama koja je vikala: 'Ubij, ubij kršćanina!' masakrirani su njihovi sugrađani. Ova sarkastična usporedba s istinskim povijesnim događajem u gradu kojega se Split smatra slijednikom može izgledati pretjerana, no razlika je u kontekstu vremena. U 4. stoljeću brutalno se masakriralo u arenama, a u 21. stoljeću u Splitu se kamenuje i pljuje na Rivi. Mržnja je ista
Vjerojatno će u sljedećih nekoliko dana biti mnogo socioloških analiza, polemika i političkih sučeljavanja o ovoj temi, no danas, nakon prospavane noći, hladne glave se može ustvrditi da je policija u osnovi zakazala, ali isto tako i sve druge sfere. U Splitu se jučer dogodio konačni debakl demokracije i civilnog društva.
Prateći paradu na fotoreporterskom i novinarskom zadatku, s vrha ispražnjene Marmontove ulice krenuo sam ispred parade i došao na Rivu na kojoj je bilo možda desetak tisuća ljudi. Od mjesta na kojem je parada ušla u Marmontovu ulice do Rive udaljenost je oko 200 metara. Kada je s Rive okupljena masa uočila kolonu policije i sudionike parade, počelo je gromoglasno i bučno: 'Ubij, ubij pedera!' Od tada do dolaska kolone prošlo je desetak minuta. Na Rivi je bilo potpuno jasno da je incident neizbježan. Velika organizirana masa prijetila je i neiskusan promatrač procijenio bi da kolona tu neće moći proći bez posljedica. Policija je reagirala dodatnim pojačanjem na mjestu gdje se kasnije i dogodio najozbiljniji incident.
Ipak, radilo je o lošoj procijeni i to pojačanje nije bilo dovoljno. Znamo što se dogodilo, danima podgrijavana mržnja je provalila i iz velike mase ljudi u dobi od sedam do 77 godina neselektivno su bacali sve što im je bilo pri ruci. Pritom se uopće nije gledalo hoće li stradati sudionici povorke, brojni novinari ili pripadnici policije. Prateći dalje događanja u pozadini, uočeno je organizirano premještanje većeg broja mlađih izgrednika, vjerojatno bliskih navijačkim skupinama, prema centru Rive, gdje je bila postavljena bina za službeni program. Ta velika skupina nastavila je s bacanjem predmeta i prijetila obračunom. Činjenica je da je veliki broj stanovnika Splita verbalno vrijeđao sudionike povorke, ali ono što je indikativno je otvoreno i drsko vrijeđanje pripadnika policije koji na to nisu reagirali. Sadržaj prijetnji i uvreda nije za objavu u mediju i u tome su sudjelovale bukvalno tisuće radoznalih 'građana' Splita.
Nema nikakve sumnje da je incident i okupljanje desetak tisuća građana u 14 do 16 sati, u vrijeme ručka, po ljetnoj vrućini organiziran i planiran. Riva još od uhićenja Gotovine ne pamti toliki javni skup. Na istočnom kraju Rive bio je policijski punkt s kombijima na koji su stalno dovođeni novi uhićenici, uglavnom golobradi mladići, a bilo je među njima i postarijih građana. Maloljetnicima su odmah zvali i roditelje i uglavnom se moglo čuti: 'Nisam, majke mi', a roditelji su protestirali i tumačili: 'Ne bi to moj mali', ili: 'Neka je, 'ko ih j...' Nakon toga smo pratili situaciju s lukobrana i bilo je vidljivo da je policija odlučnom akcijom mogla prepoloviti Rivu i osigurati nastavak skupa, no očito je procijenjeno da je lakše prekinuti skup i nastaviti s pojedinačnim uhićenjima.
Policija je na terenu očito izvršila zadatak koji je dobila, a po svemu sudeći, navedeni zadatak je bio redukcija štete, a ne puna zaštita parade. Kontraskup je bio precizno i dobro planiran i posao je sigurnosnog sustava da utvrdi tko stoji iza toga i koji su motivi u pitanju. Potpuno je izostala društvena i politička podrška paradi, uz časne iznimke vijećnika Gorana Kovačevića iz HNS-a i nekoliko članica splitskog SDP-a te nekoliko splitskih sveučilišnih profesora i pripadnika dijela kulturne scene. Izostala je podrška Grada Splita i svih institucija grada i države. Split je na kraju opet osramoćen i dogodio se debakl demokracije.
