Iako je kontroverznu mjeru u međuvremenu blokiralo Ustavno vijeće, bard francuskog glumišta Depardieu nije odustao od svoje ekspatrijacije. Upravo suprotno, u pismu upućenom javnosti naznačio je da je naprosto 'oduševljen' novim državljanstvom, da je oduvijek obožavao Rusiju, da će početi učiti ruski jezik te čak i precizirao da neće živjeti u Moskvi, već na selu. Kao da to već samo po sebi nije bilo dovoljno, smatrao je potrebnim dodati da je Rusija 'velika demokracija', zemlja u kojoj nikad niste sami.

Taj emocionalni izljev završio je pokličem 'Slava Rusiji'. Možda nije zgorega podsjetiti da su njegove veze s Rusijom, izuzevši one intimne i emocionalne o kojima zaista nema smisla nagađati, uistinu ojačale proteklih godina, prije svega kroz niz lukrativnih reklamnih ugovora za ruske banke, proizvođača kečapa i jedan prehrambeni lanac. Pronašao je u Rusiji Depardieu i nekoliko novih prijatelja, kao što je proruski predsjednik Čečenije Ramzan Kadirov, s dugom i izdašnom bilancom kršenja ljudskih prava i korupcije.

Među brojnim ruskim reakcijama, valja izdvojiti onu pisca Eduarda Limonova, otvorenog oponenta Putinovom režimu, koji je uputio poziv Depardieuu da mu se pridruži u javnom okupljanju u Moskvi 31. siječnja u svrhu ostvarivanja ustavnog prava građana na mirno okupljanje. Novinari opozicije su istaknuli da mu neće oprostiti izjavu o 'velikoj demokraciji' u Rusiji te da će njegovi porezi (koji u Rusiji iznose 13 posto) otići u jačanje sigurnosnih službi.
Za to vrijeme ruske vlasti likuju jer su zgrabile 'francusku nacionalnu ikonu', a francuska opozicija pak koristi besplatnu municiju Depardieuovog odlaska za napad na Hollandeovu vladu. Sam Depardieu očito uživa u suvišku medijske pozornosti, makar ona uključivala i otvorena prozivanja kolega glumaca. Jer kako drukčije objasniti njegova stalna obraćanja javnosti u jednoj običnoj fiskalnoj aferici?