Od ukupne populacije, žene s invaliditetom su oko 77 posto nižeg obrazovnog nivoa, a to znači da imaju završenu četverogodišnju ili osmogodišnju školu ili uopće nemaju završenu osnovnu, što predstavlja važan podatak koliko je njihov povratak u zajednicu, povratak na posao ili pak zapošljavanje ozbiljan problem, upozorila je danas pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak na okruglom stolu 'Nasilje nad ženama s invaliditetom'
Cilj okruglog stola bio je otvoriti diskusiju o specifičnim problemima i poteškoćama žena s invaliditetom vezano uz iskustva različitih oblika nasilja, diskriminaciji i problemima s kojima se suočavaju prilikom prijave nasilja te potaknuti rasprave o mogućnostima koje bi doprinijele prepoznavanju problema, većoj prijavi nasilja, a prije svega boljoj i efikasnijoj pomoći, podršci, ali i zaštiti žena s invaliditetom.
Slonjšak je naglasila da po podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo postoji 518 389 osoba s invaliditetom te da su od toga 40 posto žene. Vezano uz zapošljavanje, istaknula je da je u prvoj polovici 2012. zaposleno oko 33 posto žena s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih osoba s invaliditetom.
Govoreći o problemu nasilja nad ženama s invaliditetom, istaknula je kako su najčešći oblici nasilja u obitelji, od okoline i na radnom mjestu, ali da je najveći problem neprijavljivanje nasilja. 'Potreban je zaokret u tome kako da osobe s invaliditetom postanu sigurne te da im se vrati povjerenje u sustav', poručila je.
Kao moguće razloge neprijavljivanja navela je ovisnost osoba s invaliditetom o skrbnicima, osjećaj nemoći, teškoće u dokazivanju nasilja, nedostatak obrazovanja i informacija te vezanost za obitelj i socijalnu isključenost.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić naglasila je kako su specifični problemi žena s invaliditetom u Hrvatskoj ekonomski problemi poput nemogućnosti pronalaska zaposlenja, istaknuvši pritom kako do zaposlenja dolaze teže nego muškarci s invaliditetom.
'Osim toga, postoje barijere koje postavljaju institucije zdravstvene zaštite poput nepostojanja primjerene ginekološke i stomatološke zaštite, arhitektonske barijere te odnos prema reproduktivnim pravima, seksualnosti i zasnivanju obitelji, odnosno predrasudno razmišljanje da žene s invaliditetom ne bi smjele zasnovati obitelj i imati djecu', dodala je.
Ljubičić je iznijela podatke dobivene na radionicama sa ženama s invaliditetom koji govore da je samo 30 posto žena ostvarilo pravo na invalidsku mirovinu u odnosu na 70 posto muškaraca. Najveći broj žena s invaliditetom, 74,3 posto živi u obitelji, 19 posto živi samo, a 53 posto žena boravi u ustanovama.
Vezano uz temu nasilja nad ženama s invaliditetom, Ljubičić je istaknula da općenito postoji određena diskriminacija u postupanju stručnih zaposlenika prema žrtvama osobama s invaliditetom kao i bez invaliditeta. 'Radi se o nesenzibiliziranosti sustava o toj temi, od policije do zdravstvenih stručnjaka i stručnih zaposlenika', ustvrdila je.
Predsjednica Mreže žena s invaliditetom Gordana Jurčević naglasila je da kada se govori o nasilju nad ženama s invaliditetom zanemarivanje jednako predstavlja nasilje. Istaknula je kako je dominantno psihičko nasilje, koje žene s invaliditetom, kazala je, ne prepoznaju zbog ovisnosti o tuđoj pomoći. Najčešće se događa u obitelji jer se vrši pod krinkom prezaštićivanja roditelja ili supružnika prema njima te stoga one ne mogu ostvariti svoj izbor, upozorila je.
Organizaciju okruglog stola omogućilo je Ministarstvo socijalne politike i mladih u suradnji s Gradskim uredom za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom.
