Naime, tijekom pregleda pacijenta u Hitnoj službi, više je muškaraca nasilno ušlo u ambulantu, te su fizički napali pacijenta, u čiju obranu su se potom uključili svi prisutni djelatnici HMP-a, pri čemu su i sami dobili batine. Kako je ustvrdila ravnateljica županijskog Zavoda za hitnu medicinu Ksenija Družetić Božić, zbog nemilih zbivanja djelatnici su bili vidno potreseni i preplašeni.

Navodno je petero djelatnika pulske Hitne medicinske pomoći svjedočilo u ambulanti brutalnom napadu trojice muškaraca na Zlatka Tkalčeca, profesora i predstojnika Katedre za predškolski odgoj pulskog Sveučilišta, pri čemu su ga jedva uspjeli obraniti, što otvara pitanje treba li uvesti zaštitarsku službu.

'Mogućnost teoretski uvijek postoji, no zasad to nemamo u planu. Ovo je samo jedna od sličnih situacija kojima su tijekom rada izloženi svi zaposlenici Hitne službe, kako na intervencijama na terenu, tako i u samoj ambulanti', kaže Družetić Božić, pojašnjavajući da je priroda posla djelatnika Hitne takva da su susreti s nasilnicima gotovo svakodnevica.

'Naš posao često zna biti 'eksplozivan', pa moraš biti i dobar psiholog, znati procijeniti situaciju jer ne smiješ dodati iskru na vatru', kaže Ivor Ković, djelatnik pazinske Hitne medicinske pomoći. Prisjetio se slučaja kad ih je u gluho doba noći nazvala zabrinuta majka, no zaboravila im je reći da sin ima psihičkih problema.

Majka im je samo rekla da sin 'teško diše', što je, veli Ković, jedna od onih famoznih fraza za koje se zna da će Hitna odmah stići. 'Odmah smo poletjeli tamo, a da nismo znali što će nas dočekati. U sobi je stajao samo u gaćice odjeveni muškarac s držačem sjekire u ruci! Sestra je uspjela izaći van kako bi pozvala policiju', prisjeća se kako se u jednom trenutku našao sam, oči u oči s potpuno rastrojenim muškarcem iza zaključanih vrata u sobici! Srećom, uspio ga je umiriti pričajući s njim, a tu je 'školu' odmjerenog psihološkog pristupa, kaže, dobro naučio dok je kratko vrijeme radio na zamjeni kolegice u riječkom zatvoru, gdje su pacijenti već zbog delikatne sredine u kojoj se nalaze vrlo nervozni.

Kako veli, dobro je poznavati povijest pacijenta, pa, ako se radi o pacijentima koji su već ranije radili izgrede, traži se asistencija policije, ponekad čak i specijalaca. Asistencija se traži pri prijevozu nasilnih psihičkih bolesnika u bolnicu jer, osim što bi mogli ugroziti medicinare, često im je na udaru i oprema kola HMP-a koja je jako vrijedna. No, prema riječima Kovića, najčešće se djelatnici Hitnih službi nađu u nepredvidljivim situacijama.

'Možemo primijeniti kemijsku restrikciju. Injekcija u mišić djeluje otprilike u tri minute, no pitanje je kada, kako i zbog čega je primijeniti. Neki put sam bio primoran to napraviti zbog dobrobiti pacijenta koji bi ozlijedio sebe', kaže Ković napomenuvši da medicinari zapravo imaju na raspolaganju jako mali broj lijekova koji mogu brzo djelovati.

Djelatnici Hitne često su na udaru narkomana koji upadaju i razbijaju inventar tražeći drogu, nakon tučnjavi u diskotekama zna se dogoditi da se sudionici žele nastaviti obračunavati i na Hitnoj, a također ljudi često zovu Hitnu prije nego policiju, naročito ako su posrijedi neki obiteljski problemi, pa im je zbog tog neugodno zvati koju drugu službu za pomoć.

'Često se prvi nađemo u vatri, često riskiramo jer imamo taj poriv pomoći, iako je prvi postulat Hitne medicinske službe osobna sigurnost. U Austriji i Nizozemskoj djelatnici Hitne ne izlaze iz kola dok nije sigurno. Oni bi nama djelovali čak hladno, bezosjećajno jer kod nas je drukčiji sistem. Mi smo Katica za sve, ali to je i prednost jer zbog tog puno puta ljude spasimo', kaže.

Jedan od neobičnih napada dogodio se na Krku, kada su pacijenti kamenovali vozilo Hitne medicinske pomoći jer su ga dugo čekali, iako djelatnici nisu tome bili krivi budući da su tad bili s pacijentom u Rijeci. Unatoč raznoraznim dogodovštinama koje prije ili poslije doživi gotovo svaki djelatnik Hitne, na pitanje trebaju li Hitne medicinske službe angažirati zaštitare, naši medicinari ipak poručuju da se mogu nositi sa svim situacijama.

'To je u SAD-u rutina, no nadam se da mi nismo još takvo društvo da ćemo morati ići sa zaštitarima', mišljenja je Ković, kao i brojne kolege, očito 'cijepljen protiv stresa'.