Kakav bi trebao biti hrvatski predsjednik ili predsjednica, odnosno koje osobine i kakav društveni angažman bi ga trebali krasiti, pokušali smo dokučiti anketirajući istaknute stručnjake s različitih područja: ekonomije, međunarodnih odnosa, civilnog društva i kulture. Iako jednoznačnog odgovora nema, ono što bi naši sugovornici voljeli vidjeti možda je u ovom trenutku doista tek neispunjena košarica želja u vidu supermena, no može biti i dobar putokaz budućem predsjedniku/ci za to građani od njih očekuju ili možda čemu se, ako osvoje mandat, trebaju više posvetiti.

'Predsjednik prije svega mora razumjeti duh svog naroda, živjeti u ritmu našeg društva. Mora moći prepoznavati specifičnosti vlastite države i njezinu različitost od drugih država te koji su trendovi današnje civilizacije. Kao četvrto, mora imati viziju razvoja vlastita naroda i države i, isto tako, s obzirom na globalne promjene koje su tehnološke, društveno-ekonomske, geopolitičke, znati kako se pozicionirati i kojim se organizacijama priključiti, odnosno kako nacionalno nasljeđe - kulturu, tradiciju, identitet u tim globalnim promjenama na najbolji način iskoristiti i ujedno zaštititi', smatra prof. dr. sc. Ljubo Jurčić, predsjednik Hrvatskog društva ekonomista.

Predstavnica civilnog sektora Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative u Poreču, naravno, očekuje od predsjednika Republike da se angažira oko tema koje su u fokusu interesa sve brojnih nevladinih udruga.

'Od predsjednika očekujemo prvenstveno da se zalaže za ravnopravnost spolova, suzbijanje svakog nasilja i naročito nasilja nad ženama. Također, željeli bismo da se zauzme za uvođenje kvota tako da se na izbornim listama kandidati i kandidatkinje naizmjenično navode. Želimo predsjednika koji bi se zalagao za sekularizam u Hrvatskoj, za ukidanje Vatikanskih ugovora i micanje vjeronauka iz škola, odnosno vraćanje vjeronauka u crkvene prostore, kao i za učinkovitu i transparentnu javnu upravu, održivi razvoj i društveno poduzetništvo, poštovanje ljudskih prava svih manjina. Po nama hrvatski predsjednik trebao bi se zalagati: za potpunu ravnopravnost LGBT osoba pri posvajanju i medicinski potpomognutoj oplodnji, to jest da se lezbijke ne diskriminiraju po tom pitanju; da se ne ugrožavaju reproduktivna prava žena – od dostupnosti kontracepcije do mogućnosti obavljanja pobačaja. Isto tako željeli bismo da se zalaže za uvođenje građanskog i zdravstvenog odgoja u škole. Smatramo bitnim predsjednikov angažman na jačanju uloge civilnog sektora u zajednici te prepoznavanju važnosti u javnosti i posebno od javnih tijela.

Smatramo da je važno da se predsjednik zauzme za uključivanje svih marginaliziranih skupina društva i, za kraj, mislimo da bi trebalo biti dostupno besplatno obrazovanje, a naša želja je, iako vjerojatno vrlo nerealna, i apsolutna reforma obrazovnog sustava', nabrojala je predsjednica porečkog CGI-ja u kojim područjima i po kojim pitanjima očekuju predsjednikovu podršku.

S obzirom na to da je jedna od glavnih zadaća predsjednika sukreiranje vanjske politike, docenta dr. sc. Petra Popovića - stručnjaka za međunarodne odnose i predavača na međunarodnom sveučilištu DIU Libertas, upitali smo također kakav bi društveni angažman trebao krasiti budućeg predsjednika.

'Predsjednik Republike Hrvatske trebao bi, između ostalog, utjecati na oblikovanje i usmjeravanje vanjske politike zemlje. To bi trebalo podrazumijevati dvije razine. Prva je razina promicanje hrvatskih nacionalnih interesa predstavljanjem Hrvatske na međudržavnim skupovima i forumima: iniciranjem privlačenja stranih investicija, širenjem trgovinskih odnosa sa svim državama koje ne krše međunarodno pravo, te razvijanjem turističkog potencijala Hrvatske, a što podrazumijeva afirmiranje zemlje na kulturnom i gospodarskom planu. Predsjednik RH bi trebao unutar NATO-a, Unije i regije usklađivati interese po načelu reciprociteta. To podrazumijeva zauzimanje konkretnih stavova u skladu s načelima euroatlantske koalicije prema svim kriznim žarištima. S obzirom na to da je Hrvatska već zauzela stav protiv Islamske države, treba tražiti adekvatnu zaštitu u slučaju mogućih terorističkih prijetnji. Također, u slučaju krize u Ukrajini, gdje Hrvatska podupire teritorijalni integritet ove države i nametnute sankcije Rusiji, treba jasno tražiti adekvatne kompenzacije ako se ova podrška Hrvatske negativno odrazi na njezinu gospodarsku stabilnost i opće gospodarske interese. Po pitanju regije, predsjednik RH treba učinkovito provoditi interese države koji će osigurati istovremeno njezinu stabilnost i poticati dobrosusjedske odnose u smislu općeg gospodarskog i trgovinskog razvoja i suradnje. Pritom je potrebno posvetiti izuzetnu pozornost i zauzeti nedvosmislen stav u razrješavanju svih otvorenih pitanja koje opterećuju odnose država bivše SFRJ. Druga je  razina ona na kojoj predsjednik RH treba zastupati globalne interese međunarodnog društva kao takvog. To podrazumijeva hrvatski glas u nastojanjima za uspostavu gospodarski pravednijeg međunarodnog poretka, to jest prevladavanje sve većeg jaza između razvijenog i nerazvijenog svijeta. Predsjednik RH također bi se trebao zalagati za jačanje međunarodnih organizacija, pogotovo UN-a kao parlamenta naroda. Konačno, predsjednik RH bi trebao zauzeti čvrsto stajalište po pitanju klimatskih promjena i zagovarati održivi razvoj, ali i različitu odgovornost, odnosno to da države u razvoju ne mogu snositi jednak teret odricanja i ograničavanja industrijskog razvoja kao što bi trebale visokorazvijene države', mišljenja je doc. dr. sc. Petar Popović.

Naša vrsna kritičarka, dramaturginja, teatrologinja i spisateljica Mani Gotovac smatra da predsjednik države mora biti kulturna osoba koja će dostojanstveno predstavljati zemlju, ali i zračiti mirom i unijeti spokoj u naše živote.

'Naša je zemlja trenutačno na prilično bolnom putu prema civiliziranoj i uređenoj državi. Treba nam vremena i strpljenja. Svaki i najmanji iskorak u traženju prirodne razine ponašanja i opće kulture kod nas predstavlja doslovce golijatovski korak. Nažalost, većina nas samih zarobljena je mržnjom prema drugom i drugačijem. Ili patološkom željom za bilo kakvom vlašću i kada za nju nemamo nikakvih preduvjeta, znanja ili sposobnosti. Ponekad se čini kao da su sami barbari ponovno sišli na zemlju i pojavili se na glavnim političkim poprištima lijepe naše. Na političkoj sceni oni i nadalje prostače i to na različite načine, uglavnom pod krinkom pomodarsko lažnih blještavila i uz potpunu amneziju naše ne tako davne prošlosti. Oni naprosto ne mogu razumjeti u kojoj su mjeri kultura i umjetnost temelj identiteta jedne nacije. Oni ne shvaćaju kako nam se upravo tu radi o pitanju našeg stvarnog opstanka. U tako složenoj situaciji, željela bih na Pantovčaku osobu koja prije svega zemlji donosi osjećanje mira, staloženosti i razboritosti. Željela bih osobu u čijim rečenicama, u hrvatskom i u engleskom jeziku, odzvanja znanje i poznavanje europske, pa prema tome i hrvatske kulture, u čijim se gestama pokazuje kulturno ponašanje, usuprot svakom obliku barbarluka. Takva osoba, koja prirodno govori takvim jezikom, jer u njemu i prirodno živi, nosi u sebi i širi oko sebe, duboko razumijevanje za osiromašene ljude, za naše nesreće i naš jad. I na kraju, ne stidim se, nego se ponosim pojavom takva predsjednika dok predstavlja moju zemlju bilo gdje u svijetu', opisala ga je Mani Gotovac.

Istaknuti dramaturg, teoretičar književnosti i teatra te naročito oštar kritičar hrvatskog društva Vjeran Zuppa na anketno pitanje – kakav bi trebao biti hrvatski predsjednik, podastro nam je opširniju analizu:
'Po mom mišljenju, predsjednik Hrvatske treba biti vrlo sličan sadašnjem predsjedniku Josipoviću, s tim da bi u nekim momentima morao izvući pouku iz njegova dosadašnjeg mandata. Veći dio tih primjedaba ide na račun toga da je kao osoba neodlučan, sklon stanovitom odlaganju problema koji nastaju, čini mi se, ne iz neke orijentiranosti ljevici, nego iz obveznosti prema strankama na vlasti.'

'Također, činjenica je da je vrlo loš odnos između predsjednika Vlade i predsjednika Republike uzrok niza problema koji onda ne dolaze na red. Slike Josipovića i Milanovića i njihova zajedničkog nošenja kutija s potpisima u Državno izborno povjerenstvo su mali teatar za male birače i to ništa ne mijenja ono loše što je bilo u njihovom odnosu', kaže Zuppa. Osim stranačke podijeljenosti i lošeg odnosa dvoje prvih ljudi u državi koji bi trebali surađivati, a iz čega bi trebalo izvući pouke za ubuduće, smatra da bi budući predsjednik trebao imati i veće ustavne ovlasti.

'Moji kolege u inozemstvu kažu, i to mi je drago čuti, da im naš sadašnji predsjednik djeluje kulturno, staloženo, nastupa diplomatski i zna složiti rečenicu, što ne iznenađuje s obzirom na njegovu visoku izobrazbu. Međutim, visoko obrazovanje ne garantira da se u ovoj ustavnoj situaciji može mnogo napraviti. No s druge strane potrošio je i previše vremena dok je pokušavao smirivati zapaljive govore ljevice i svakojake desnice. Ne navijam ni za jednog predsjedničkog kandidata, no po meni jedino se Josipović u kampanji bavi programom koji bi htio realizirati u sljedećem mandatu dok s druge strane vidite samo karaktere konkurenata. Neozbiljno je da kandidati konkuriraju floskulama, čime pokazuju da nas shvaćaju kao narod kojem je dovoljno pričati priče, tako da ih vidim kao likove koji igraju svoj predizborni teatar. Rekao bih da imamo jednog statista, dva lika i program. Činjenica da nepoznati mladić postaje izabran predsjednički kandidat dokaz je demokracije i s te strane me raduje jer mislio sam da to kod nas još trideset godina neće biti moguće, no on ipak samo statira', zaključio je Zuppa.