Teško je zamisliti aferu s više obrata i tako zahvalan medijski materijal kao što je priča o bivšem šefu moćnog MMF-a no što otkriva lik i djelo Dominiquea Strauss-Kahna. Naime, nakon što je svjedočanstvo njujorške sobarice diskreditirano, otvorila se nova serija spekulacija o njegovom povratku na francusku političku scenu, koju je pak odmah sustigla najava tužbe od strane francuske novinarke za seksualno napastovanje. Optužena strana nije gubila vrijeme te je najavila protutužbu za klevetu. Završetak afere je zasad posve neizvjestan, na neskrivenu radost medijskih radnika, a na žalost zbunjene publike
Još ovaj vikend agencijska izvješća su obilovala vijestima o naglom obratu u suđenju Dominiqueu Strauss-Kahnu, čiji je istražiteljski tim dokazima o 'sumnjivoj prošlosti' uspio diskreditirati navodnu žrtvu, a upravo zahvaljujući tom obratu krenuo je i čitav niz projekcija o njegovom novom ulasku na francusku političku scenu u ulozi budućeg predsjedničkog kandidata i konkurenta aktualnom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju
Iako je sama francuska javnost bitno opreznije reagirala na vijest o potencijalnom završetku slučaja u New Yorku, a većina novinskih komentatora rezolutno je odbijala ideju o njegovom povratku na političku scenu, put od njujorškog zatvora do Elizejske palače već je bio skiciran. No za politički comeback Strauss-Kahna postoji tek mršava nada. Naime, socijalisti su se, u nedostatku najglasnije najavljivanog kandidata, preusmjerili na preostale članove, posebice na Martine Aubry koja je prva službeno najavila svoju kandidaturu. Zatim, svjesni su da bi spekulacije o D. S. K. kao potencijalnom kandidatu mogle u konačnici više štetiti no koristiti stranci koja tek mora kapitalizirati nepopularnost Sarkozyjeve vlade i izaći na izbore s iole zaokruženim programom.
No taman kad se učinilo da će glavna preokupacija prebrojnih komentatora i kroničara krenuti upravo u smjeru podržavanja neostvarene predsjedničke kampanje, najnoviji obrat u naizgled beskrajnom nizu afera oko D. S. K. jest najnovija najava tužbe novinarke Tristane Banon za seksualno napastovanje koje se, prema njenom svjedočenju, dogodilo 2003. Optužena strana nije gubila vrijeme te je isti dan francuski tim Strauss-Kahnovih odvjetnika najavio tužbu protiv novinarke za klevetu i povredu ugleda.
Afera je zasad iznjedrila respektabilan broj spekulacija i predviđanja u kojima ne samo da se nije dalo razaznati realnost od fikcije, već u kojima je neodvojivo bilo izmiješano političko sa seksualnim, intimno s javnim, dokazano s nagađanim. Naročito su se žilavima pokazale teorije zavjere koje sežu od onih da je početna afera sa sobaricom orkestrirana od strane aktualnog francuskog predsjednika pa do one da je preko medijski potencirane afere državni tužitelj Cyrus Vance Jr. htio osigurati još jedan mandat. Ako tome dodamo apriorne osude feminističkih udruga i dirljiva pisma podrške Strauss-Kahnu lojalnih prijatelja, ocrtava se sklizak teren za igru pogađanja koji je medijima pružio više nego zahvalan predložak.
Afera D. S. K. predstavlja se kao neiscrpno vrelo novih materijala, koji tako olako skaču iz jedne spekulaciju u drugu, a da se pritom rijetko tko zamara plauzibilnošću ili zdravom logikom. Upravo je taj bujajući dosje D. S. K., prema nekim procjenama francuskih medija, zaradio nemalih 150.000 naslovnica po svijetu. Stoga, svako bavljenje tom plodnom aferom, barem u onom prvostupanjskom, eksploatacijskom smislu, nužno uključuje s jedne strane političke konzekvence (čitaj, otvoreno polje spekulacija svih vrsta), kao i funkcioniranje medijskog praćenja afere. Brzina kojom se izmjenjuju najave, svedene mahom na bazičnu formu (krivi ili nedužni subjekt), teško može nenamjernom čitatelju pomoći da se snađe u sve brojnijim kontradikcijama. Zasad ništa ne upućuje na ikakvo smirivanje afere te se javnost valja oboružati ne samo strpljenjem, već i pristojnim dozom rezerve.
